
„Način da zapadne države pokažu da kao nešto rade“: Zbog čega je državnost i dalje daleki san za Palestince?
Planovi koje su najavile Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanada da priznaju palestinsku državu verovatno neće dovesti do njenog stvaranja u skorije vreme, iako bi mogli dodatno da izoluju Izrael i dugoročno ojačaju pregovaračku poziciju Palestinaca.
Problem za Palestince je što možda ni ne postoji taj „dugi rok“, piše AP.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu odbacuje ideju palestinske državnosti i obećao je da će zadržati neograničenu kontrolu nad anektiranim istočnim Jerusalimom, okupiranom Zapadnom obalom i ratom razorenim Pojasom Gaze – teritorijama koje je Izrael zauzeo u ratu 1967. godine, a koje Palestinci žele za svoju buduću državu.
Izraelski lideri favorizuju otvorenu aneksiju velikog dela Zapadne obale, gde je Izrael već izgradio više od 100 naselja u kojima živi preko 500.000 jevrejskih doseljenika - prenosi Danas.
Izraelska ofanziva u Gazi pretvorila je veći deo teritorije u zgarište i dovela je na ivicu gladi, a Izrael saopštava da nastavlja s planovima za preseljenje velikog dela od oko 2 miliona stanovnika u druge zemlje.
Sjedinjene Američke Države, jedina zemlja koja ima stvaran uticaj na Izrael, stala je na njegovu stranu.
Ove zemlje bi mogle da učine mnogo više
Palestinci su pozdravili međunarodnu podršku svojoj višedecenijskoj borbi za državnost, ali ističu da bi zapadne zemlje mogle da preduzmu hitnije i konkretnije mere ukoliko zaista žele da izvrše pritisak na Izrael.
„Pomalo je čudno što je odgovor na svakodnevne zločine u Gazi, uključujući ono što svi smatraju namernim izgladnjivanjem, priznavanje teoretske palestinske države koja možda nikada neće ni nastati“, rekao je Kaled Elgindi, gostujući istraživač na Centru za arapske studije Univerziteta Džordžtaun.
„Izgleda više kao način da te zemlje pokažu da nešto rade“, dodao je on.
Fathi Nimer, stručnjak u palestinskom institutu Al-Šabaka, kaže da su te zemlje mogle da suspenduju trgovinske sporazume s Izraelom, uvedu embargo na oružje ili druge sankcije. „Postoji širok spektar alata na raspolaganju, ali ne postoji politička volja da se oni koriste“, rekao je.
To ipak nije potpuno prazan gest
Većina zemalja u svetu priznala je palestinsku državnost još pre više decenija, ali bi Velika Britanija i Francuska bile treća i četvrta stalna članica Saveta bezbednosti UN koje to čine, ostavljajući SAD kao jedinu članicu koja to još nije učinila.
„Govori se o velikim državama i bliskim saveznicima Izraela“, rekao je Alon Pinkas, izraelski politički analitičar i bivši generalni konzul u Njujorku. „Izoluju Sjedinjene Države i ostavljaju Izrael zavisnim ne od SAD, već od hirova i nepredvidivog ponašanja jednog čoveka, Trampa.“
Priznavanje bi takođe moglo da ojača napore da se spreči aneksija, rekao je Hag Lovat, stručnjak za ovaj konflikt iz Evropskog saveta za spoljne odnose. Izazov, kaže on, jeste da zemlje koje priznaju Palestinu te korake upotpune i konkretnim, praktičnim merama.
To bi moglo biti značajno i ako Izrael i Palestinci ikada obnove dugo zamrznuti mirovni proces, koji je stao po povratku premijera Netanjahua na vlast 2009. godine.
„Ako i kada se pregovori nastave – verovatno ne u bliskoj budućnosti, ali jednog dana – Palestina će imati državnost kao početnu tačku pregovora, a ne kao krajnji cilj koji nije ni izvestan“, rekla je Džuli Norman, profesorka politike Bliskog istoka na Univerzitetskom koledžu u Londonu.
Izrael to vidi kao nagradu za nasilje
Izraelska vlada i većina političke scene u toj zemlji protive se palestinskoj državnosti mnogo pre napada Hamasa 7. oktobra 2023, koji je pokrenuo rat.
Netanjahu kaže da bi stvaranje palestinske države predstavljalo nagradu za Hamas i na kraju dovelo do još veće države pod njegovom kontrolom na izraelskim granicama. Lideri Hamasa su povremeno sugerisali da bi prihvatili državu u granicama iz 1967. godine, ali pokret i dalje formalno zagovara uništenje Izraela.
Zapadne zemlje zamišljaju buduću palestinsku državu kao demokratsku i pod vođstvom političkih suparnika Hamasa koji priznaju Izrael i pomažu u suzbijanju te militantne grupe, koja je pobedila na parlamentarnim izborima 2006. i preuzela vlast u Gazi naredne godine.
Palestinski predsednik Mahmud Abas, čija vlast upravlja delovima okupirane Zapadne obale, podržava rešenje o dve države i sarađuje s Izraelom po pitanju bezbednosti. U poslednjim mesecima, učinio je više ustupaka, uključujući najavu ukidanja davanja stipendija porodicama zatvorenika i ubijenih boraca.
Takve mere, zajedno s bezbednosnom saradnjom, učinile su ga veoma nepopularnim među Palestincima, ali mu nisu donele nikakve ustupke ni od Izraela ni od Trampove administracije. Izrael tvrdi da Abas nije iskreno posvećen miru i optužuje ga da toleriše podsticanje nasilja i militantizam.
Lovat kaže da ima mnogo osnova za kritiku palestinskog rukovodstva, ali da se „često njihovi nedostaci preuveličavaju kako bi se Izrael oslobodio sopstvene odgovornosti“.
Promene su moguće, ali ne tako brzo
Da ste rekli Palestincima u septembru 2023. da su velike sile na ivici priznavanja njihove države, da je najviši sud UN naredio Izraelu da prekine okupaciju, da je Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje Netanjahua, i da istaknuti glasovi širom američkog političkog spektra izražavaju bes prema Izraelu – verovatno bi poverovali da je njihov san o državnosti nadomak ostvarenja.
Ali svi ti događaji bledi su u poređenju s ratom koji i dalje besni u Gazi i manjim, ali podjednako razornim vojnim ofanzivama na Zapadnoj obali.
„Ova (izraelska) vlada neće promeniti politiku“, rekao je Pinkas. „Pitanje priznanja, okončanje rata, humanitarna pomoć – sve to će morati da sačeka neku drugu vladu.“