reporter INT logo

Korisnici Netfliksa kažu da je ova serija toliko dobra da su je gledali više puta

Korisnici Netfliksa kažu da je ova serija toliko dobra da su je gledali više puta

Dok neki sadržaji na Netfliksu brzo padnu u zaborav, serija Love toliko je oduševila gledaoce da joj se neprestano vraćaju.

Ova romantična dramedija, koja je trajala tri sezone, po mišljenju mnogih spada među najkvalitetnije Netfliksove serije – posebno za one koji vole pametne priče o ljubavi s dozom ironije i životne stvarnosti.

Serija se originalno prikazivala od 2016. do 2018. godine, a kreirali su je Džad Apatou, Lesli Arfin i Pol Rast. U glavnim ulogama su Džilijan Džejkobs, Rast, Klaudija O'Doherti, Majk Mičel i Kris Vitaski, piše Index.

Ljubav bez ulepšavanja

Radnja serije Love smeštena je u savremeni Los Anđeles i prati dvoje naizgled nespojivih likova – Miki i Gasa. Miki (Džejkobs) je temperamentna producentkinja radijskog programa koja se bori s zavisnostima i strahom od vezivanja. S druge strane, Gas (Rast) je povučeni, dobronamerni scenarista koji čezne za stabilnošću i ljubavlju, ali se često gubi u sopstvenim nesigurnostima.

Njihov slučajni susret u prodavnici pokreće niz neprijatnih sastanaka, emotivnih kriza i iskrenih trenutaka ranjivosti. Tokom tri sezone serija ne nudi idealizovanu viziju ljubavi – već prikazuje kako zapravo izgleda kada dvoje ljudi pokušava da se poveže uprkos ličnim manama, traumama iz prošlosti i svakodnevnim izazovima.

Upravo ta autentičnost je ono što je osvojilo gledaoce. Na agregatorskom sajtu Rotten Tomatoes Love ima impresivnih 94% prema ocenama kritičara i 87% po ocenama publike. Serija ne pokušava da bude glamurozna ni pretenciozna – već nudi realističan pogled na ljubavne odnose u savremenom dobu, protkan crnim humorom, šarmom i neočekivanim trenucima nežnosti.

Serija koja nudi savršen beg od stvarnosti

Komentari obožavalaca na internetu govore sami za sebe. Kako prenosi Unilad, jedan gledalac je napisao: „Serija je duhovita i pametna, nikada nije dosadna. Savršena je za beg od stvarnosti. Bio sam tužan kada se završila.“

Drugi je dodao: „Stalno je gledam iznova jer mi pruža osećaj udobnosti. Iako svi likovi imaju mane, ostaju simpatični i zanimljivi.“

Treći obožavalac je istakao: „Najbolja serija koju sam pogledao u poslednje vreme! Sjajan humor i sjajan scenario.“

Love je jedan od onih naslova koji se ne oslanjaju na specijalne efekte, već na dubinu likova, toplinu i realističan prikaz odnosa. Zbog toga je ova serija postala svojevrsno utočište mnogim gledaocima – nešto što im pruža oslonac kada im je potreban smeh, razumevanje ili samo malo utehe.

Denzel Vošington izgubio živce na crvenom tepihu u Kanu, svađao se s fotografom

Denzel Vošington izgubio živce na crvenom tepihu u Kanu, svađao se s fotografom VIDEO

Oskarovac Denzel Vošington našao se u centru pažnje zbog prepirke s fotografom na crvenom tepihu filmskog festivala u Kanu. Denzel je na festival došao zbog premijere svog novog filma Highest 2 Lowest.

Sedamdesetogodišnji Denzel razgovarao je s kolegom A$AP Rokijem dok ih je niz fotografa dozivao. Prema rečima očevidaca, fotograf je pokušao da privuče Denzelovu pažnju i uhvatio ga je za ruku. Zbog toga je Denzel izgubio živce. Glumac se okrenuo prema fotografu i upozorio ga da prestane.

Fotograf se, kako se vidi na snimku koji se proširio društvenim mrežama, smeškao i ponovo posegnuo za glumčevom rukom, ali Denzel je naglo povukao ruku i ponavljao mu: „Prestani.“ Bio je vidno uznemiren.

Mala zbrka na tepihu nije sprečila zvezdu da slavi na filmskom festivalu. Denzel, reditelj Spajk Li i A$AP Roki dobili su ovacije za svoj rad na filmu, što predstavlja prvu saradnju Denzela i Spajka u gotovo 20 godina.

Dobio počasnu Zlatnu palmu

Iznenadna dodela počasne Zlatne palme, najvišeg priznanja festivala, dirnula je Denzela. „Ovo je za mene potpuno iznenađenje pa sam malo emotivan, ali iz dubine srca zahvaljujem svima. Bila je to sjajna prilika za ponovnu saradnju s mojim bratom, bratom od druge majke Spajkom“, rekao je Denzel.

„Mi smo veoma privilegovana grupa u ovoj prostoriji jer možemo da snimamo filmove, nosimo smokinge i lepu odeću, doterujemo se i budemo plaćeni za to. Jednostavno smo blagosloveni“, dodao je.

Highest 2 Lowest je reinterpretacija poznatog trilera japanskog reditelja Akire Kurosawe High and Low iz 1963. godine, ali smeštena u moderne ulice Njujorka. Uz Denzela i A$AP Rokija, u filmu glume i Džefri Rajt i Ajs Spajs. Film će u bioskopima biti prikazan 22. avgusta, a na striming platformi Apple TV+ biće dostupan od 5. septembra.

Zašto su svi bili tako mršavi 60-ih godina prošlog veka

Zašto su svi bili tako mršavi 60-ih godina prošlog veka

Nije tajna da je danas sve veće. Bilo da su u pitanju kuće, televizori ili automobili - u poređenju s decenijama unazad, stvari su postale predimenzionirane. To uključuje i porcije hrane i obime struka.

U 2024. godini, 43 odsto Amerikanaca je klasifikovano kao gojazno, u poređenju sa samo 13 odsto šezdesetih godina prošlog veka.

Stručnjaci krive povećan unos ultraprerađene hrane i obroka sa više kalorija, upozoravajući da gojaznost može dovesti do čitavog niza zdravstvenih problema, uključujući srčane bolesti, dijabetes, visok krvni pritisak, povišen holesterol, bolesti jetre, apneju u snu i određene vrste raka - piše Nova.

Sada je nutricionistkinja iz Kalifornije, Otom Bejts, iznela svoje mišljenje o uzrocima epidemije gojaznosti, navodeći četiri razloga zbog kojih su ljudi nekada bili mršaviji, iako su manje vežbali ili nisu imali pristup pametnim satovima i fitnes pratećim uređajima poput Apple Watcha i Fitbita.

Kaže da ju je na istraživanje ovog fenomena podstakao nedavni YouTube klip koji je postavio pitanje: „Zašto smo bili tako mršavi 1960-ih?“

Nutricionistkinja je rekla: „To je opravdano pitanje jer smo 60-ih imali stopu gojaznosti u Americi od oko 13 odsto. Da bismo to uporedili sa sadašnjicom – u 2025. stopa gojaznosti je skoro 43 odsto – i sve to je pomalo neverovatno, jer nisu ni 60-ih ljudi bili poznati po zdravim prehrambenim navikama. Pa zašto smo onda imali toliko niži procenat telesne masti tada?“

Iako je lako gledati na prošlost kroz ružičaste naočare, naučnici kažu da je nepobitna činjenica da smo nekada zaista bili mršaviji.

Nekada su domaći, sveže pripremljeni obroci bili pravilo, a ne izuzetak.

Tradicionalno su sadržali: neku vrstu kvalitetnog proteina, voće, hleb, povrće i verovatno mleko.

Otom Bejts objašnjava da se isti ovaj hranljivi obrazac primenjivao i na školske užine dece, pa su i deca tada imala uravnoteženiju ishranu nego danas.

Na osnovu istraživanja o tome šta su ljudi jeli 1960-ih, Bejts navodi da su popularna jela uključivala: pečenu piletinu, mesne rolate, goveđi gulaš, biftek i krompir.

Brza hrana se gotovo i ne pominje, dok su današnje porcije ekstremno povećane – kalorične vrednosti popularnih burgera i pomfrita dostižu i 2.000 kalorija po obroku.

Prednosti domaće kuhinje

Bejts ističe da domaće pripremljeni obroci donose brojne benefite, uključujući:

  • manji unos šećera
  • više proteina
  • veći unos povrća

Jedna studija sa Univerziteta Džons Hopkins pokazala je da ljudi koji često kuvaju kod kuće unose manje ugljenih hidrata, šećera i masti u poređenju sa onima koji ređe kuvaju.

Drugi razlog: Eksplozija ultraprerađene hrane

Zatim, gospođa Bejts navodi da je još jedan razlog zašto je današnje društvo gojaznije nego ikada – eksplozija ultraprerađene hrane.

1747217529-profimedia-0325517520-1024x695.jpg
Foto: TopFoto.co.uk / Topfoto / Profimedia

Ultraprerađena hrana (UPF) je termin koji obuhvata sve proizvode sa dugom listom sastojaka ili one koji sadrže veštačke aditive kao što su boje, zaslađivači i konzervansi koji produžavaju rok trajanja.

Gotova jela, sladoled i kečap su neki od najpopularnijih primera hrane koja spada pod UPF, danas gotovo sinonim za namirnice sa vrlo malo nutritivne vrednosti.

Ova kategorija se razlikuje od „obične“ prerađene hrane, koja se modifikuje kako bi duže trajala ili imala bolji ukus – poput sušenog mesa, sira ili svežeg hleba.

Objašnjavajući zašto je ultraprerađena hrana loša, Bejts kaže: „Ultraprerađivanje je sledeći nivo obrade koji zaista smanjuje osećaj sitosti – jedete, a ne osećate se siti, pa vam je potrebno još hrane. To su uglavnom proizvodi sa sastojcima koje ne prepoznajete, često sadrže dugačku listu sastojaka koje ne biste mogli jednostavno kupiti u prodavnici i pripremiti kod kuće.“

Neke studije su pokazale da nas ova hrana može naterati da jedemo i do 800 kalorija više dnevno, jer ne zadovoljava apetit.

Nutricionistkinja savetuje da se ovakvi proizvodi zamene zdravijim alternativama – umesto pakovanih grickalica sa dodatim sastojcima, uzimati voće, povrće, orašaste plodove i semenke.

Treći razlog: Ljudi su ranije bili „slučajno aktivniji“

Bejts navodi da su ljudi 1960-ih bili mnogo aktivniji, ali neplanski.

„Veliki deo radne snage tada je imao fizički zahtevnije poslove. Nisu ni praktikovali organizovane vežbe – jednostavno su se više kretali tokom dana. Moj tata je uvek govorio da ga je bilo sramota jer je njegov otac tada bio ‘zaluđen zdravljem’ i trčao, a drugovi su ga zadirkivali – jer je fizička aktivnost bila sastavni deo svakodnevnog posla. Tadašnji dani su podrazumevali kretanje, za razliku od današnjeg sedenja ispred računara i putovanja kolima.“

Bejts ističe da su ljudi postali više vezani za kuću i ekrane i fizička aktivnost se smanjila.

Za one koji rade za računarom, Bejts preporučuje da se nekoliko puta u toku dana ustaje i hoda.

Takođe preporučuje 3 do 4 dana fizičke aktivnosti nedeljno, kao što je trening snage.

Četvrti razlog: Nedostatak sna

Na kraju, Bejts ističe nedostatak sna kao još jedan važan faktor koji doprinosi epidemiji gojaznosti.

Danas prosečan Amerikanac spava oko 7 sati i 10 minuta. Međutim, šezdesetih godina prosečno trajanje sna je bilo oko 8,5 sati.

Komentarišući ovu promenu, Bejts kaže: „Manjak sna je snažno povezan sa gojaznošću i povećanjem telesne mase. Nedostatak sna povećava nivo hormona gladi, pa ćete sutradan imati mnogo jači apetit. Takođe povećava želju za slatkišima i većim porcijama hrane.“

Nutricionistkinja krivi tehnologiju za narušavanje kvaliteta sna, zbog mnoštva večernjih distrakcija kao što su laptopovi, televizori i telefoni.

„Moramo ponovo sebi da uvedemo vreme za spavanje, jer sada postoji previše iskušenja – da ostanemo budni uz Netfliks ili skrolujemo po telefonu. Moramo da postavimo granice za vreme kada idemo na spavanje“, zaključuje ona.

Seizmička pomeranja otkrila tajne rezervoare vode na Marsu

Seizmička pomeranja otkrila tajne rezervoare vode na Marsu

Sve je više dokaza da se jedna velika tajna krije ispod prašnjavih crvenih prostranstava Marsa. Tajna koja bi mogla da potpuno redefiniše naš pogled na najbližeg komšiju – ogromni rezervoar tečne vode zakopan duboko ispod površine.

Mars je prekriven tragovima nekadašnjih prostranih vodenih tokova. Ali slagalica o tome gde je sva ta voda otišla kada je planeta zahladnela i opustela i dalje nije potpuna, piše RTS, a prenosi Sombor.info.

Nova studija nudi potencijalni odgovor. Koristeći seizmičke podatke od Nasine misije "InSight", otkriveni su dokazi koji pokazuju da seizmički talasi usporavaju u sloju između 5,4 i osam kilometara ispod površine, što bi moglo da ukazuje na prisustvo tečne vode na tim dubinama.

Gde je sva voda nestala?

Mars nije oduvek bio pustara kakva je danas. Pre više milijardi godina, reke su izrezbarile doline, a jezera i mora svetlucala pod zracima sunca.

Kako je Marsovo magnetno polje slabilo i atmosfera se tanjila, veći deo vode je nestao – deo u svemir, deo se zamrzao u polarnim kapama, a deo ostao zarobljen u mineralima do danas.

Međutim, isparavanje, zarmzavanje i zarobljavanje u stenama ne može da objasni za celokupnu količinu vode koja se nalazila na Crvenoj planeti. Računanja su došla do zaključka da količina vode koja „fali“ je dovoljna da pokrije planetu okeanom dubine od 700 do 900 metara.

Jedna hipoteza jeste da je voda iscurela dublje u koru. Mars je u svojoj prošlosti pretrpeo ozbiljna meteoritska „bombardovanja“, koja su mogla da naprave pukotine kroz koje bi voda otekla.

Duboko ispod površine, veće temperature nego na površini bi održavale vodu u tečnom stanju.

Seizmički snimak Marsove kore

Nasina sonda "InSight“ sletela je na Mars 2018. godine kako bi slušala unutrašnjost planete uz pomoć superosetljivog seizmometra.

Proučavajući posebnu vrstu vibracije, naučnici su otkrili značajnu podzemnu anomaliju – sloj između 5,4 i osam kilometara dubine gde su se vibracije kretale sporije.

Ovaj sloj manje brzine kretanja talasa su najverovatnije veoma porozne stene ispunjene tečnom vodom, poput veoma vlažnog sunđera. Nešto slično kao Zemljini vodonosni slojevi.

Izračunali su da bi taj vodonosni sloj na Marsu mogao da sadrži dovoljno vode da pokrije planetu globalnim okeanom dubine od 520 do 780 metara, nekoliko puta više vode nego što se nalazi u ledu na Antarktiku.

Ova zapremina odgovara procenama o Marsovskoj „nedostajećoj“ vodi (710 do 920 metara dubine globalnog okeana), nakon uračunavanja gubitaka u isparavanju, leđenju i vodi zarobljenoj u mineralima.

Meteoriti i masozemljotresi

Naučnici su do otkrića došli uz pomoć dva udara meteorita 2021. godine i jednog potresa 2022. godine. Ovi događaji su poslali seizmičke talase kroz njegovi koru, slično kao kada kamen upadne u vodu.

Seizmometar na misiji "InSight" registrovao je ove vibracije i iskoristio ih da mapira skrivene slojeve u planetarnoj kori.

Zašto je ovo važno

Tečna voda je esencijalna za život kakvih ga znamo. Na Zemlji brojni mikrobi uspevaju se razvijaju i žive.

Da li bi slični oblici života, ostaci drevnog marsovskog ekosistema, mogli da se održe u ovakvim podzemljnim rezervoarima.

Voda bi mogla da posluži i za više i složenije oblike života – poput budućih ljudskih istraživača. Prerađena bi mogla da obezbedi pijaću vodu, kiseonik, pa i gorivo za rakete.

Naravno, bušenje kilometrima duboko na drugoj planeti je veliki izazov. Međutim, drugi podaci otkrivaju mogućnost da se blizu Marsovog evaktora bliže površini nalazi još zona bogatih vodom, poput rezervoara zaleđenog blata u regionu Utopija planitija.

ŠOK PROMENE U FUDBALU! Menja se i pravilo ofsajda, i kako se igra Liga šampiona!

ŠOK PROMENE U FUDBALU! Menja se i pravilo ofsajda, i kako se igra Liga šampiona!

Došlo je vreme za novu promenu fudbalskih pravila. I to onih koji se tiču ofsajda. A može da se dogodi i (nova) promena sistema takmičenja u Ligi šampiona.

O tome je govorio generalni sekretar UEFA, Đorđo Marketi.

Govoreći najpre o pozitivnim stranama elitnog evropskog klupskog takmičenja, istakao je da su "uzbuđenja sada veća" jer su su timovi (umesto sa po tri rivala u grupi) sada morali da se suoče suoče sa većim brojem suparnika u početnoj fazi Lige šampiona. Podsetimo, svaki učesnik odigrao je po osam mečeva.

Zatim se uvećala drama oko toga ko prolazi u nokaut fazu - ključne utakmice su se igrale sve do januara i februara, što ranije nije bio slučaj, jer bi se na vrhu četvoročlanih grupa brzo izdvojila dva najbolja kluba.

Kako Marketi ističe, "očigledna negativna strana za timove bila je to što sad moraju da igraju više utakmica". To navijačima prija, ali u već prepunom takmičarskom kalendaru, novi format je podrazumevao još veće fizičko iscrpljivanje igrača.

Generalni sekretar UEFA je, ipak, izjavio da je upravno telo evropskog fudbala "veoma zadovoljno" kako su promene prošle, ali najavljuje da se na tome neće stati:

- Želeli smo da format učinimo uzbudljivijim i nepredvidivijem. Čitava grupna faza je bila interesantna, praktično je prošla bez nezanimljivih utakmica. A onda su se desili i neki neverovatni okršaji u nokaut fazi, poputmečeva Intera protiv Barselone.

Marketi je jasno stavio do znanja da "format nije privremen".

- Osmišljen je da ne bude vremenski ograničen. Biće ovo format fudbalske budućnosti - rekao je, dodajući da "iako je novi sistem dodao nepredvidivost, mi ćemo razgovarati o nekim promenama sitnih detalja sa klubovima".

Zatim je prokomentarisao da je "VAR fundamentalan", čime je odbacio neke proizvoljne najave da će biti ukinut.

- On je veoma važan, ali se s njim mora postupati sa izuzetnom pažnjom. Prosto, da bi se izbeglo pretvaranje igre u nešto što navijači ne žele da vide.

Marketi je primetio "da smo došli do tačke gde zbog milimetra koje utvrdi tehnologija" fudbal može ponekad da ispašta.

Otkrio je da "IFAB i FIFA testiraju moguću drastičnu promenu tako da ofsajd više ne bude zasnovan na nekom tako malom delu tela"

- Poništenje gola za tri centimetra je dosadno za duh igre. Pa, hajde da vidimo da li će se u bližoj budućnosti promeniti...

Ali, ako će promene u Ligi šampiona biti "manje", kakve se to tačno promene spremaju što se tiče nedozvoljene pozicije?
Pa, drastične.

Šta je, uopšte, ofsajd?

Za one kojima je taj termin uvek stvarao glavobolju, možda je najlakše objašnjenje (iako nije baš klasično parafraziranje FIFA Pravila fudbala, već vrlo uprošćena varijanta) da napadač ne sme da bude iza leđa odbrane kada mu neko od saigrača pošalje loptu, jer se smatra da time stiče nedozvoljenu prednost u odnosu na one koji se brane. U drugim kolektivnim sportovima u kojima postoji pogodak (rukomet, košarka), vi možete da ostanete sami na suparničkoj strani terena, pa da kad se vaši odbrane - dodaju vam loptu i vi ili date koš, ili zatresete rukometnu mrežu. Ali, u fudbalu, eto, ne smete da budete iza odbrane kada lopta krene ka vama.

Dobro, možda ovo nije bilo idealno objašnjenje za one koji ne znaju šta je ofsajd, ali nekako verujemo da je jednostavnije od načina na koji to zvanična FIFA Pravila fudbala kažu, a taj segment propisa ovako počinje (samo dva, tri pasusa ćemo navesti ovom prilikom):

"1. Ofsajd položaj

Biti u ofsajd položaju nije samo po sebi prekršaj. Igrač se nalazi u ofsajd položaju kada: je bilo kojim delom glave, tela ili nogu na protivničkoj polovini terena za igru (središnja linija se ne računa) i kada je bilo kojim delom glave, tela ili nogu bliži protivničkoj poprečnoj liniji od lopte i pretposlednjeg protivničkog igrača. Ruke svih igrača, uključujući i vratare, se ne uzimaju u obzir. Za potrebe utvrđivanja ofsajda, gornja granica ruke je u ravni sa dnom pazuha.

Igrač se ne nalazi u ofsajd položaju kada je u istoj liniji sa: sa pretposlednjim protivničkim igračem ili sa dva poslednja protivnička igrača

2. Ofsajd

Igrač u ofsajd položaju se, u trenutku kada je saigrač odigrao ili dodirnuo loptu, kažnjava samo ako je krenuo da se aktivno uključuje u igru: uticajem na igru ili dodirivanjem lopte odigrane ili dodirnute od njegovog saigrača uticajem na protivnika:

  • sprečavanjem protivnika da igra ili da bude u mogućnosti da igra loptom jasnom opstrukcijom protivnikovog pogleda ili
  • ulazak u duel za loptu sa protivnikom
  • jasan pokušaj igranja lopte koja je blizu njega kada ova akcija ima uticaj na protivnika ili
  • pravljenje očiglednih pokreta koji jasno utiču na mogućnost protivnika da igra loptom ili dobijanjem prednosti igrajući loptom ili uticajem na protivnika kada lopta:
  • se odbije od stative, prečke, člana sudijskog tima ili protivnika
  • bude namerno igrana od protivnika koji je pokušavao da se odbrani

Za igrača koji u ofsajd položaju dobije loptu od protivnika koji je namerno igrao loptom, uključujući namernu igru rukom, ne može se smatrati da je izvlačio prednost, osim u slučaju namerne odbrane protivnika", i tako dalje, i tako dalje. A ovo je samo uvodni deo.

Malo komplikovanije deluje od one naše uvodne rečenice, zar ne? Ali, mora tako, da bi sudije tačno znale kada će zbog ofsajda da prekinu napadačku akciju, možda i ponište gol.

Ono što je najvažnije u celoj priči je, jelte, ko je, kada lopta krene ka napadaču, najliži golmanu? Ako mu je najbliži taj napada, to nije dozvoljeno i napadačka akcija se tada prekida, a ako mu je najbliži odbrambeni igrač - u tom slučaju akcija je "legalna", pa šta napadač posle uradi s loptom koji je dobio, uradio je.

Arsen Venger, legendarni francuski trener, koji se naročito proslavio na klupi Arsenala, sada je "šef FIFA odeljenja za razvoj fudbala" i izneo je predlog revolucionarne promene pravila.

On je rekao da je "1990. godine promenjen propis (do tada napadač nije smeo ni da bude u liniji sa poslednjim odbrambenim igračem), pa je tada dozvoljeno da budu obojica u liniji kada lopta krene ka špicu". Međutim, uvođenjem VAR-a, odnosno "video-asistent sudije", došlo se do toga da se mnogi golovi sada poništavaju zbog milimetarske prednosti napadača, kome je, recimo, nožni palac, ili vrh kolena, ili nos bliži protivničkom golmanu nego što je to odbrambeni igrač.

I, Venger je najavio sledeće:

- Zato sam predložio (propmenu pravila) da dokle god kao napadač bilo kojim delom svog tela budete u liniji sa odbrambenim igračem, više niste u ofsajdu. Za godinu dana, tu odluku će potvrditi IFAB.

Dakle, do 1990. napadač nije smeo da bude ni u liniji sa poslednjim defanzivcem. Od tada do sada - sme da bude u istoj liniji. A po novom, "Vengerovom pravilu", napadač može da bude i korak bliži golmanu od poslednjeg defanzivca, ali ako mu je, recimo, bar peta u liniji sa tim odbrambenim igračem, nema ofsajda.

Na snimku pred vama, po sadašnjim pravilima, napadač u crvenom se nalazi u ofsajdu jer je delom tela iza poslednjeg odbrambenog fudbalera, ali po novim pravilima neće biti u nedozvoljenoj poziciji - jer delom tela (i to većim) nalazi se u liniji sa defanzvcem.

Sve ovo - da bi se povećao broj golova.

I, šta vi kažete na to?

Ali, to nije sve...

Neka nova pravila - već su na delu, a neka "samo što nisu".

Podsetimo najpre,  International Football Association Board, poznat po svom akronimu IFAB - koji je Venger upravo i spomenuo, je međunarodno telo koje određuje fudbalska pravila. On je doneo nekoliko novih.

U nedavnom saopštenju tog organa navodilo se, pored ostalog, sledeće:

"IFAB je odobrio niz izmena u Pravilima igre za sezonu 2025/2026.

Nakon što su probe pokazala veliki pozitivan uticaj predložene promene pravila zbog golmanskog predugog držanja lopte, IFAB je jednoglasno odlučio da izmeni Član 12.2 (Indirektni slobodan udarac).

Izmena glasi da ako golman drži loptu duže od osam sekundi (s tim što sudija koristi vizuelno odbrojavanje od pet sekundi), arbitar će dosuditi udarac iz ugla protivničkoj ekipi (umesto trenutnog indirektnog slobodnog udarca ako se lopta drži duže od šest sekundi)."

Dakle, ako golman zadržava loptu duže nego što mu to pravilo dozvoljava, rivali izvode korner.

I, imajući u vidu da će se to primenjivati od nove sezone, nije se baš čekala jesen (kada na našem podneblju kreću novi šampionati) već je prvi put ovo pravilo primenjeno - u Brazilu.

Tamo s proleća počinju "novosezonske" borbe, a (n)ovo pravilo videlo se na delu u završnici utakmice Pejsandua i Atletika.

Naime, golman Atletika Mikel je držao loptu u rukama 13 sekundi, a sudija Džeferson Fereira de Moraes je dosudio udarac iz ugla za Pejsandu.

Izvor: novosti.rs

Da li će veštačka inteligencija učiniti decu pametnijom

Da li će veštačka inteligencija učiniti decu pametnijom

Pitanje da li će veštačka inteligencija (AI) učiniti našu decu pametnijom nije samo spekulacija. Ono odražava aktuelni razvoj u oblasti kognitivne nauke, obrazovanja i digitalne tehnologije.

Inteligencija je složen i višedimenzionalan konstrukt oblikovan kako biološkim, tako i spoljašnjim uticajima, uključujući obrazovne intervencije i izloženost stimulativnim iskustvima, piše PsychologyToday.

Da bismo razumeli potencijalnu ulogu veštačke inteligencije u ovom okruženju, najpre moramo razmotriti Flinov efekat – istorijski porast IQ rezultata tokom 20. veka – i način na koji bi AI mogao da produži ili čak preokrene ovaj trend.

Razumevanje Flinovog efekta

Flinov efekat, nazvan po filozofu Džejmsu R. Flinu koji je izučavao inteligenciju, opisuje značajan i trajan porast IQ rezultata kroz generacije tokom 20. veka. Istraživanja pokazuju da su rezultati inteligencije kod dece stalno rasli, naročito u domenu sposobnosti rešavanja problema i rezonovanja, a manje u znanju stečenom tokom vremena. Šire društvene promene su učinile mentalne zahteve nad novim generacijama složenijim.

Navedeni faktori uključuju: bolju ishranu, pristup obrazovanju, urbanizaciju, porodice s manje članova i složenije okruženje. Tehnologija, poput televizije, video igara i interneta, podržava ove napretke zahtevajući viši nivo prostorno-vizuelnog rezonovanja, rad sa simboličkim sistemima i apstraktno mišljenje. Dakle, tehnologija već tiho unapređuje inteligenciju.

Kako AI pozitivno utiče na inteligenciju

AI nije samo još jedan tehnološki pomak – ona predstavlja promena paradigme koja može suštinski preoblikovati intelektualni razvoj. Jedna od najjačih osobina AI je sposobnost personalizacije učenja. AI može prilagoditi obrazovni sadržaj tempu, snagama i interesovanjima svakog deteta.

Još jedna prednost AI jeste pristup neograničenom znanju. Uz generativnu AI i modele prirodnog jezika, deca mogu istraživati složene teme kroz konverzacijski format, što podstiče dublje, radoznalo učenje. Postavljanje pitanja čatbotu – o naučnom konceptu, matematičkom problemu ili pisanju pesme – olakšava samoinicijativno učenje i kreativnost.

AI okruženja kao što su virtuelne laboratorije i strateške igre omogućavaju simulaciono učenje kroz koje deca primenjuju rezonovanje, eksperimentisanje i testiranje hipoteza. Ove digitalne aktivnosti razvijaju kognitivnu fleksibilnost, sistemsko razmišljanje i planiranje. Možda najvažnije, AI nudi jedinstvene mogućnosti za podršku neurodivergentnoj deci. Alati bazirani na AI mogu se prilagoditi deci sa disleksijom, ADHD-om ili autizmom, nudeći alternativne metode učenja koje tradicionalne učionice ne omogućavaju. To može demokratizovati pristup kognitivnom razvoju za decu koja su do sada bila zapostavljena u sistemu.

Da li će AI zaista učiniti decu pametnijom

Uprkos svom potencijalu, uticaj AI na kognitivni razvoj nije jednosmerno pozitivan. Postoje opravdane zabrinutosti u vezi sa nenamernim posledicama, uključujući prekomerno oslanjanje na tehnologiju. Ako deca postanu pasivni korisnici AI-a, a ne rešavaju probleme aktivno, njihove veštine kritičkog mišljenja mogu stagnirati ili opasti. Lakoća dobijanja odgovora putem AI može umanjiti važnost kognitivnog napora potrebnog za dublje učenje i razvoj otpornosti.

Još jedan izazov je digitalna distrakcija. Uređaji koji omogućavaju učenje putem AI takođe nude pristup društvenim mrežama, igricama i konstantnim obaveštenjima. Sve to može smanjiti raspon pažnje, izazvati preopterećenje informacijama i oslabiti radnu memoriju. Istraživanja pokazuju da preterano stimulativna okruženja mogu štetiti intelektualnom razvoju.

Postoji i pitanje socio-emocionalnog razvoja. AI po svojoj prirodi nema emocionalnu inteligenciju. Iako može simulirati razgovor, ne može pružiti empatiju, povezivanje ili moralno usmerenje. Ako deca provode previše vremena s AI umesto s ljudima, njihove veštine empatije, rešavanja konflikata i saradnje mogu trpeti, što su sve veštine jednako važne kao i IQ.

„Negativni Flinov efekat“ kao upozorenje

Dodatnu složenost predstavlja činjenica da se Flinov efekat u nekim delovima sveta preokreće. Nedavne studije beleže pad prosečnih IQ rezultata u nekoliko razvijenih zemalja (Dutton, van der Linden i Lynn, 2016). Mogući uzroci uključuju promene u obrazovanju, više vremena pred ekranima i manje vremena provedenog u čitanju ili slobodnoj igri. „Negativni Flinov efekat“ je upozorenje – ako se AI koristi pretežno za pasivnu potrošnju umesto za istraživanje i stvaranje, može doprineti intelektualnom opadanju umesto napretku.

Preporuke za roditelje: Ključ je u ravnoteži

Roditelji bi trebalo da usvoje promišljen pristup korišćenju AI. Važno je birati kvalitetne alate, nije svaki AI edukativan.

Podjednako je važno podsticati stvarnu ljudsku interakciju. Razgovori, zajedničko rešavanje problema i fizička igra pomažu deci da razvijaju socio-emocionalnu inteligenciju koju AI ne može zameniti. Ljudska povezanost ostaje temelj zdravog razvoja.

Takođe, potrebno je pratiti upotrebu AI. Zdrave navike uključuju ograničeno vreme ispred ekrana i balans između online i offline aktivnosti kao što su čitanje, boravak u prirodi i slobodna igra. Deca treba da se suočavaju s izazovima, a ne da uvek traže instant rešenja od AI.

Pomaganje deci da prepoznaju svoje stilove, snage i izazove u učenju podstiče intelektualnu agilnost tokom celog života. Ta metakognitivna svest je osnova adaptivne inteligencije u AI svetu.

Zaključak

Alati budućnosti oblikovaće ne samo kako naša deca uče, već i kako razmišljaju. AI ima ogroman potencijal da unapredi intelektualni razvoj, ali samo ako se koristi mudro, uz uvažavanje ljudskih vrednosti, odnosa i kritičkog mišljenja. Inteligencija je više od informacije – ona je promišljena primena znanja, radoznalost za istraživanjem i empatija prema drugima. AI treba da bude saveznik naše dece, a ne njihov arhitekta, piše Sem Goldstin, doktor nauka i klinički direktor Centra za neurologiju, učenje i ponašanje i član fakulteta Medicinskog fakulteta Univerziteta Juta.

NASA snimila neobično svetleće biće u okeanu koje se vidi se čak iz svemira: Evo šta krije u dubokim vodama

NASA snimila neobično svetleće biće u okeanu koje se vidi se čak iz svemira: Evo šta krije u dubokim vodama

Satelitski snimci koje je objavila NASA prikazuju neobičan fluorescentni sjaj koji se pojavljuje negde u Velikom australijskom zalivu i Tasmanijskom moru – i to tako intenzivno da je vidljiv čak iz svemira.

Prema izveštaju EcoNews-a, ovo živopisno, svetleće morsko biće primećeno je pomoću satelita iz orbite.

NASA-ina posmatranja iz svemira, putem opservatorije Earth Observatory, već dugo prate uslove u morima širom sveta, šaljući slike visoke rezolucije planeta i okeana u realnom vremenu. Njihovi sateliti razvili su senzore koji mere emisije svetlosti, a naučnici su potvrdili da je svetlucanje zapravo rezultat algi koje „cvetaju“.

Na Facebook stranici NASA Ocean, ranije ove godine objavljeno je sledeće:

Fitoplankton cveta u vodama između jugoistočne obale Australije i Tasmanije, u oblasti poznatoj kao Basov moreuz. Region je poznat po nemirnim vodama i brojnim olupinama brodova. Basov moreuz je najdirektniji morski put između Velikog australijskog zaliva i Tasmanijskog mora, i jedini pristup ekonomski važnoj luci Port Filip.“

1746871915-profimedia-0495553512-1024x682.jpg
Foto: Jordan Robins / SWNS / SWNS / Profimedia

Snimak svetlucavih tirkiznih i zelenih nijansi cvetajućih algi napravio je OCI senzor na PACE svemirskoj letelici u novembru prošle godine. Međutim, to nije prvi put da su ove biljkama slične niti primećene iz svemira.

Senzor VIIRS (Visible Infrared Imaging Radiometer Suite) na satelitu Suomi NPP registrovao je ovaj fenomen u januaru prošle godine, dok su NASA-ini sateliti Terra i Aqua zabeležili prve pojave svetlucanja krajem decembra 2023.

„Zeleni trag koji vidimo je sigurno fitoplankton u cvatu koji se pruža duž ivice kontinentalne ploče, na dubini od oko 150 metara“, rekao je Jochen Kaempf, okeanograf sa Univerziteta Flinders, koji je već objavljivao studije o fitoplanktonu u toj oblasti. „Plavi trag može biti sedimenti u plitkim vodama ili neka druga vrsta fitoplanktona.“

Fitoplankton se hrani hranljivim materijama iz dubokog okeana, kao što su azot i fosfor, koji potiču od raspadnutih ostataka morskih organizama. Kada se ova bogata voda uzdigne ka površini, svetlost iz tzv. foticke zone stimuliše rast populacije fitoplanktona. Ova pojava dovodi do visokih koncentracija hlorofila – zelenog pigmenta koji učestvuje u fotosintezi, zbog čega i svetli.

Morski ekosistemi zavise od fitoplanktona, jer proizvodi kiseonik i predstavlja osnovu ishrane za mnoge morske vrste.

Na obali Bonney, morski biolozi procenjuju da cvetanje algi godišnje privuče i do 80 plavih kitova koji dolaze na ispašu, dok se u tim vodama razmnožavaju i krabe, sardine, inćuni, tune i druge vrste riba.

Smrtonosna zaraza je nova globalna pretnja i napada mozak

Da li scenario serije „The last of us“ postaje stvarnost? Smrtonosna zaraza je nova globalna pretnja i napada mozak

Nova pretnja po ljudsko zdravlje širi se širom sveta, a uzročnici su mikroskopske gljivične spore koje žive u i na ljudskom telu, kao i u zemljištu i vazduhu.

Izvesni Torens Irvin veruje da je smrtonosna gljivica “Coccidioides” ušla u njegova pluća u junu 2018. godine dok je odmarao u dvorištu svoje kuće u Patersonu, Kalifornija.

„Sedeo sam u ležaljci, uživao u lepom letnjem danu, igrao igrice na telefonu i pio koktel“, priseća se Irvin, koji je bio na ivici smrti pre nego što je specijalista postavio tačnu dijagnozu – skoro godinu dana kasnije - piše Nova.rs.

Tokom tog perioda, Irvin je izgubio više od pola svoje telesne težine, sa 130 kilograma spao je na svega 68.


„Doktori su u jednom trenutku jednostavno digli ruke i rekli mojoj ženi da više ništa ne mogu da učine. Još uvek se sećam kako je plakala kada su joj to saopštili“, ispričao je Irvin.

Širenje infekcije na mozak

Sličnu sudbinu doživeo je i Rob Purdi, koji veruje da je udisao spore “Coccidioides” još 2012. godine dok je radio u svojoj bašti u Bakersfildu, Kalifornija. Kod njega se infekcija proširila na mozak, izazvavši gljivični meningitis – opasnu upalu zaštitnih membrana koje okružuju mozak i kičmenu moždinu.

„Kod oko 3% inficiranih ljudi, gljivica se proširi izvan pluća, zahvatajući kožu, kosti, zglobove i druge organe, pa čak i neobična mesta poput očne jabučice, zuba ili malog prsta“, objasnio je Purdi, osnivač neprofitne organizacije “MYCare” koja se bavi edukacijom i istraživanjem gljivičnih bolesti.

„U polovini tih slučajeva, gljivica ode u mozak, kao što je bio slučaj kod mene“, dodao je. „Da bih preživeo, moram doživotno da primam injekcije sa toksičnim lekom starim 80 godina, koji me polako truje“.

Umetnost imitira život – i obrnuto

Popularna HBO serija „The Last of Us“ prikazuje fiktivnu mutiranu gljivicu “Cordyceps” koja se širi ugrizima inficiranih. U seriji, parazit brzo napada mozak žrtve, pretvarajući ih u agresivne predatore sa pipcima koji izbijaju iz usta.

U stvarnosti, “Cordyceps” napada samo insekte – poput mrava, buba i paukova – dok je ostatak zapleta naučna fantastika. Međutim, opasne gljivice koje ozbiljno ugrožavaju ljudsko zdravlje nisu izmišljotina.

Sve teže izlečive gljivične infekcije

Prema globalnim procenama, godišnje se zabeleži 6,5 miliona invazivnih gljivičnih infekcija i oko 3,8 miliona smrtnih slučajeva – a mnoge od tih infekcija postaju sve otpornije na postojeće lekove.

Upravo zbog rastuće otpornosti na postojeće fungicide, Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je u aprilu objavila listu sa 19 kritičnih gljivičnih vrsta koje predstavljaju najveći prioritet za razvoj novih lekova. Na toj listi se nalaze i gljivice iz roda “Coccidioides”.

Najopasnije otporne gljivice

Na vrhu liste kritičnih gljivičnih patogena nalazi se “Cryptococcus neoformans”, koji izaziva potencijalno smrtonosni oblik meningitisa. Stopa smrtnosti od ove infekcije može biti čak do 61%, naročito kod pacijenata sa HIV-om.

Druga na listi je “Aspergillus fumigatus”, buđ koja napada pluća i može se proširiti na druge delove tela.

Reporter info

Disclaimer II

Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.

Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.

Disclaimer I

Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.