reporter INT logo

Čili papričice značajno povećavaju rizik od demencije

Čili papričice značajno povećavaju rizik od demencije

Demencija je jedna od najizazovnijih bolesti modernog doba, a broj obolelih širom sveta stalno raste.

Stručnjaci upozoravaju da uz pravilnu negu mozga, koja uključuje mentalne vežbe, fizičku aktivnost i zdrav način ishrane, veoma je važno znati i koje namirnice treba izbegavati.

Naučna istraživanja pokazuju da određene vrste hrane mogu da povećaju rizik od razvoja demencije i ubrzaju pad kognitivnih funkcija - piše klix.ba.

Namirnice koje mogu da povećaju rizik od demencije:

Prerađeno meso

Prerađeno meso, kao što su salama, kobasice i drugo, sadrži visok nivo natrijuma i trans-masti, što šteti kardiovaskularnom sistemu. Istraživanje objavljeno u časopisu Neurology pokazalo je da osobe koje dnevno konzumiraju više od četvrtine porcije crvenog mesa imaju za 13 odsto veći rizik od razvoja demencije.

Ultraprerađena hrana

Hrana bogata dodatim šećerima, konzervansima, veštačkim bojama i drugim hemijskim aditivima naziva se ultrapreradom hranom. Studija iz 2022. godine, objavljena u JAMA Neurology, ukazuje da ljudi čiji dnevni unos kalorija više od 20 odsto dolazi iz ovakve hrane, imaju za 25 odsto brži kognitivni pad.

Ljuta hrana

Osobe koje konzumiraju više od 50 grama čili papričica dnevno izložene su gotovo dvostruko većem riziku od gubitka kognitivnih sposobnosti.

Alkohol

Istraživanje objavljeno 2023. godine u JAMA Network Open pokazalo je da umerena konzumacija alkohola, odnosno jedno piće dnevno, može da smanji rizik od demencije za 21 odsto. Međutim, oni koji piju tri ili više pića dnevno, imaju povećan rizik za 8 odsto.

Veštački zaslađena pića

Takođe, osobe koje dnevno konzumiraju barem jedno veštački zaslađeno piće imaju tri puta veći rizik od razvoja demencije.

Dodati šećeri

Prekomeran unos šećera povezan je s otpornošću na insulin, što može negativno da utiče na moždane funkcije. Osobe koje nedeljno piju između jedan i sedam zaslađenih napitaka imaju značajno veći rizik od razvoja demencije.

Preporučena prehrana za očuvanje kognitivnog zdravlja

Kako bi smanjili rizik od demencije, stručnjaci preporučuju ishranu bogatu:

Svežim voćem i povrćem
Integralnim žitaricama
Mahunarkama
Orašastim plodovima i semenkama
Masnom ribom poput lososa i skuše

Nutricionistkinja Erin Palinski-Vade naglašava da hrana bogata vlaknima, zdravim mastima i antioksidansima može da zaštiti mozak od oksidativnog stresa i upalnih procesa koji su glavni faktori u razvoju demencije.

Bakterijska i virusna infekcija - rezultati krvne slike

Bakterijska i virusna infekcija - rezultati krvne slike

Kompletna krvna slika (KKS) je uobičajena, dobro poznata, analiza krvi koju lekari koriste za procenu opšteg zdravstvenog stanja, ali i detekciju različitih poremećaja, uključujući infekcije.

Kada je u pitanju razlikovanje bakterijskih i virusnih infekcija, određeni parametri KKS daju nam ključne uvide vezane za ovu temu - prenosi Sombor.info.

Ključne komponente KKS koje se odnose na infekciju

Leukociti - Ove ćelije pomažu našem telu da se bori protiv infekcija. Ukupan broj belih krvnih zrnaca nam pokazuje da li je u organizmu pisutna infekcija.

Neutrofili - Vrsta belih krvnih zrnaca čiji broj je najčešće povišen kod bakterijskih infekcija.

Limfociti - Druga vrsta belih krvnih zrnaca koja je obično povišena kod virusnih infekcija.

Monociti, eozinofili i bazofili - Druge vrste leukocita koje nam pružaju dodatne informacije o našem imunom odgovoru.

Razlike u rezultatima CBC za bakterijske i virusne infekcije

Ukupan broj leukocita:

Bakterijske infekcije - Često izazivaju povećanje ukupnog broja leukocita. Ovo je poznato kao leukocitoza.

Virusne infekcije - Ne mogu značajno da povećaju ukupan broj belih krvnih zrnaca, pri čemu ponekad dovode i do njegovog smanjenja (leukopenija).

Neutrofili:

Bakterijske infekcije - Obično izazivaju povećanje broja neutrofila, posebno nezrelih neutrofila (poznatih kao štapićasti neutrofili). Ovo pojava naziva se "pomeranje ulevo".

Virusne infekcije - Obično ne izazivaju povećanje broja neutrofila, a ponekad mogu dovesti i do smanjenja njihovog apsolutnog broja.

Limfociti:

Bakterijske infekcije - Po pravilu ne izazivaju povećanje broja limfocita.

Virusne infekcije - Obično dovode do povećanja broja limfocita. Ovo je poznato kao limfocitoza.

Primer bakterijske infekcije:

Pacijent sa bakterijskom infekcijom može imati visok ukupan broj belih krvnih zrnaca, veliki broj neutrofila i verovatno povećan broj nezrelih neutrofila (štapova).

Primer virusne infekcije:

Pacijent sa virusnom infekcijom može imati normalan ili blago snižen broj leukocita, sa većim udelom limfocita.

Zašto je ovo važno?

„Razumevanje ovih razlika pomaže lekarima da donesu odluke o terapiji i planu lečenja. Bakterijske infekcije se često leče antibioticima, dok se virusne infekcije ne leče”, objašnjava za Stetoskop biohemičar, mr Sonja Šuput.

Zloupotreba antibiotika može dovesti do rezistencije, zbog čega je važno pravilno identifikovati vrstu infekcije.

„Iako rezultati KKS mogu pružiti važne indicije u terapiji, oni su samo jedan deo dijagnostičke slagalice. Lekari kliničari uzimaju u obzir ove rezultate zajedno sa simptomima, nalazom fizikalnog pregleda pacijenta i rezultatima drugih testova kako bi postavili sveobuhvatnu dijagnozu”, poručuje ona.

Dermatolozi savetuju kako zaštititi kožu od isušivanja nakon plivanja u moru

Kako zaštititi kožu od isušivanja nakon plivanja u moru - Saveti dermatologa

Leto bez mora za mnoge nije pravo leto, ali ako ste ikada proveli dan na plaži, okupali se i osetili da vam je koža zategnuta i suva, niste jedini.

I dok većina nas to prihvata kao „normalno posle mora“, nauka je sada objasnila tačno zašto se to dešava i šta možete učiniti da biste spasili svoju kožu iste večeri.

So jednako dehidracija kože

Novo istraživanje objavljeno u časopisu "Journal of the Mechanical Behavior of Biomedical Materials" otkriva šta se zapravo dešava kada se kupamo u slanoj vodi.

Naučnici su analizirali kako obična i morska voda utiču na kožu, a rezultati su jasni: morska voda značajno povećava krutost kože i stvara ono što nazivaju „stresom isušivanja“. Ukratko, zato nam je koža zategnuta, suva, a ponekad se i ljuspa nakon kupanja u moru, prenosi Index.hr.

„So crpi vlagu iz gornjeg sloja kože, poznatog kao stratum korneum, što uzrokuje da se oseća suvo i zategnuto“, objašnjava autor studije dr Gaj K. German, profesor biomedicinskog inženjerstva na Univerzitetu Bingamton u Njujorku.

So oštećuje prirodnu barijeru kože

Ali nije samo dehidracija. Dermatolozi ističu da so remeti proteine na površini kože, čineći je grubom, osetljivom i sklonom ljuštenju.

„Mikroskopski kristali soli ostaju na koži i nastavljaju da crpe vlagu čak i nakon što se osušite“, kaže dr Gari Goldenberg iz bolnice Maunt Sinaj. Dodaje da često izlaganje slanoj vodi može izazvati iritaciju, upalu i jaku suvoću.

Dermatolog dr Ife DŽ. Rodni napominje da ovo dodatno oštećuje zaštitnu barijeru kože, čineći je ranjivijom na UV zrake, alergene i bakterije.

Šta raditi odmah nakon plivanja u moru?

Ako ste mislili da su tuševi na plaži tu samo da isperu pesak, grešite. Ispiranje običnom vodom odmah nakon plivanja u moru pomaže vašoj koži da se oporavi.

„Zato mnoge plaže imaju tuševe - koristite ih odmah nakon kupanja u moru“, kaže dr German.

A kada dođete kući tuširajte se blagim sapunom. Nanesite hidratantnu kremu dok vam je koža još blago vlažna.

Birajte losione sa hijaluronskom kiselinom, glicerinom ili keramidima. To pomaže u zadržavanju vlage i obnavljanju barijerne funkcije vaše kože.

Možete se zaštititi i pre nego što izađete na plažu.

„Pre nego što nanesete kremu za sunčanje, prvo nanesite bogatu hidratantnu kremu“, savetuje dr Rodni.

Cilj je da se ojača prirodna barijera vaše kože, tako da će je so teže isušiti.

Kako prepoznati znake autizma kod deteta

Kako prepoznati znake autizma kod deteta

Autizam je zagonetan poremećaj koji počinje u ranom detinjstvu i remeti mnoge aspekte razvoja, čineći dete nesposobnom da uspostavi socijalne odnose i komunikaciju na uobičajeni način.

Šta je uzrok autizma?

Pre pedesetak godina smatralo se da autizam uzrokuje neadekvatna nega od strane roditelja. Ispostavilo se da je to mišljenje pogrešno - piše portal Biti roditelj.

Savremena medicinska istraživanja ukazuju na jasne biološke uzroke autizma i to znači da roditelji više ne treba da krive sebe. Biološki uzročnici uključuju genetske faktore, virusne infekcije, komplikacije tokom trudnoće i porodjaja koje mogu izazvati suptilna moždana oštećenja. Često je udružen sa znacima neurološkog oštećenja, mentalnom retardacijom i odredjenim patološkim stanjima (npr. Epilepsija). Činjenica da se autizam podjednako često otkriva u različitim kulturama ukazuje da su socijalni faktori malo verovatni kao uzročnici poremećaja.

Da li deca sa autizmom potiču iz odredjenih socijalnih slojeva?

Istraživanja su pokazala da se ovaj poremećaj podjednako često sreće u svim socijalnim slojevima. Isto tako, javlja se i u svim kulturama. Podaci o učestalosti poremećaja iz različitih zemalja ukazuju na to da se kod 2-4 deteta na 10.000 stanovnika razvije autizam, a od toga 3-4 dečaka na jednu devojčicu.

Da li deca sa autizmom imaju normalnu inteligenciju?

Dosta je rašireno mišljenje da deca sa autizmom imaju normalnu inteligenciju. Medjutim, činjenica je da kada se primene testovi inteligencije, otprilike dve trećine dobijaju rezultate ispod nivoa proseka.

Kako se postavlja dijagnoza?

Autizam je bihejvioralni sindrom, što znači da postoji skup abnormalnih oblika ponašanja. Dijagnoza autizma se postavlja samo onda kada postoji skup od tri ključna tipa ponašanja:

Abnormalni socijalni odnosi i socijalni razvoj
Nesposobnost razvijanja normalne komunikacije
Interesovanja i aktivnosti deteta su oskudni i ponavljajući

Da bi se postavila dijagnoza , neophodno je da se sva tri simptoma javljaju zajedno, i to do 36. meseca života.

Kako prepoznati znake autističnog poremećaja?

Kod prepoznavanja autizma najznačajniji alarmni signal je nesposobnost uspostavljanja socijalnih odnosa sa drugim ljudima. Takvo ponašanje se opisuje rečima „Izgledalo je da se zavlači u svoju školjku i da živi sam u sebi“ ili „Kada bi ušao u sobu, uopšte nije primećivao ljude i odmah bi prilazio objektima…“ Izostanak kontakta pogledom, ponašanje prema ljudima kao da su predmeti, odustvo ponašanja uskladjenog sa kulturnim normama, osustvo razumevanja osećanja drugih i reagovanje na promenu rutine su karakteristični znaci autističnog poremećaja.

Osim navedenih teškoća u socijalnim odnosima, teškoće sa jezikom predstavljaju drugu veliku grupu promblema. To su abnormalnosti govora tipa eholalije (reči ili fraze koje dete ponavlja neposredno pošto ih je čulo), metaforičnog govora, spajanja ili reči u novu reč.

Treće područje koje omogućava rano prepoznavanje autizma jeste odsustvo maštovitosti, koje je vezano sa opsesivnim ponašanjem. Ova repetitivna ponašanja su upadljiva, rigidna i perseverirajuća.

Problemi razvoja socijalnog ponašanja, komunikacije i fleksibilnog mišljenja su prepoznatljivi znaci koji predstavljaju alarm roditeljima. Timsku procenu deteta u specijalizovanim ustanovama vrši tim stručnih lica – dečji psihijatar, neurolog, logoped, psiholog i otorinolaringolog, nakon čega se odredjuju smernice tretmana i lečenja.

Marijana Petrović, spec. med. psihologije

Koliko je potrebno da hodate da biste izgubili kilogram sala?

Koliko je potrebno da hodate da biste izgubili kilogram sala?

Gubitak jednog kilograma masti možda zvuči kao jednostavan cilj, ali iza te brojke krije se ozbiljan trud i veliki kalorijski deficit.

Da biste skinuli jedan kilogram sala, potrebno je sagoreti između 7.000 i 7.700 kalorija – što zavisi od sastava i količine vode u vašem masnom tkivu, piše Slobodna Dalmacija.

Koliko kalorija troše različite aktivnosti?

Kilogram sala nije lako skinuti.

Naravno, potrošnja kalorija zavisi od pola, starosti, telesne mase i intenziteta vežbanja.

Za osobu tešku 70 kilograma, okvirni broj sagorenih kalorija po satu izgleda ovako:

Hodanje (5 km/h) – 330 do 370 kcal

Brže hodanje (6–8 km/h) – oko 500 kcal

Hodanje uzbrdo – 400 do 700 kcal

Trčanje (10 km/h) – 700 do 800 kcal

Trčanje uz stepenice – do 819 kcal

Vožnja bicikla (15–20 km/h) – oko 500 kcal

Brža vožnja bicikla (22–25 km/h) – do 735 kcal

Plivanje (brzim tempom) – oko 590 kcal

Planinarenje – oko 438 kcal

Preskakanje vijače – čak 861 kcal

Koliko vežbanja je potrebno za jedan kilogram manje?

Ako uzmemo u obzir prosečnih 7.000 kalorija, to bi značilo da:

  • treba da hodate 20 sati umerenim tempom
  • trčite 9 do 10 sati
  • vozite bicikl oko 14 sati
  • plivate 12 sati

Naravno, nije preporučljivo da sve to uradite odjednom – ni fizički ni psihički.

Vežbanje bi trebalo da traje do dva sata dnevno, a početnici bi trebalo da krenu sa 30 minuta i postepeno povećavaju trajanje.

Najbolji pristup: kombinacija ishrane i kretanja

Stručnjaci savetuju da kombinujete smanjeni unos kalorija i povećanu fizičku aktivnost. Na primer, ako dnevno pojedete 500 kalorija manje i dodatno potrošite 500 kroz kretanje, za nedelju dana možete izgubiti oko jedan kilogram masti.

Ključ je u doslednosti, pametnom planiranju i svakodnevnim malim koracima. Umesto da jurite čudo za tri dana, fokusirajte se na održiv ritam – i biće rezultata.

Koliko je potrebno vežbanja nedeljno da bi se pritisak držao pod kontrolom?

Koliko je potrebno vežbanja nedeljno da bi se pritisak držao pod kontrolom?

Ako želite da očuvate zdravlje srca i sprečite povišen krvni pritisak u starijim godinama, ključno je da budete fizički aktivni – i to ne samo u mladosti, već i tokom srednjih godina.

Prema opsežnom istraživanju koje je obuhvatilo više od 5.000 ljudi u četiri američka grada, socijalni faktori mogu značajno uticati na to koliko je neko u mogućnosti da vežba redovno, naročito kako stari.

„Tinejdžeri i ljudi u ranim dvadesetim godinama često su fizički aktivni, ali te navike se vremenom menjaju“, izjavila je epidemiološkinja Kirsten Bibins-Domingo sa Univerziteta Kalifornija u San Francisku, autorka studije objavljene 2021. godine u časopisu American Journal of Preventive Medicine, prenosi Science Alert.

Iako je poznato da fizička aktivnost snižava krvni pritisak, rezultati ovog istraživanja pokazuju da održavanje viših nivoa aktivnosti tokom mladosti – viših nego što se trenutno preporučuje – ima ključnu ulogu u prevenciji hipertenzije.

Pritisak – tihi ubica

Hipertenzija, poznata i kao povišen krvni pritisak, ozbiljno je zdravstveno stanje koje pogađa milijarde ljudi širom sveta i povećava rizik od srčanog i moždanog udara, pa čak i od demencije u kasnijim godinama.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, više od četvrtine muškaraca i oko petine žena ima povišen pritisak – a većina toga nije ni svesna. Zbog toga se hipertenzija često naziva „tihim ubicom“.

Ipak, dobra vest je da se situacija može preokrenuti – a fizička aktivnost je u centru pažnje ovog istraživanja.

Šta je pokazala studija?

Više od 5.100 odraslih osoba učestvovalo je u studiji koja je pratila njihovo zdravlje tokom tri decenije, kroz fizičke preglede i upitnike o navikama – od vežbanja do pušenja i konzumacije alkohola.

Kod svih ispitanika, fizička aktivnost je počela da opada između 18. i 40. godine, dok su stope hipertenzije postepeno rasle.

Autori ističu da je mladost ključni period za intervenciju i prevenciju – uz programe promocije zdravlja koji podstiču fizičku aktivnost.

„Gotovo polovina mladih odraslih u našoj studiji nije dostizala preporučene nivoe aktivnosti, a to je bilo povezano sa kasnijim razvojem hipertenzije. To ukazuje da bismo morali da podignemo minimalne standarde fizičke aktivnosti“, rekao je vodeći autor studije, dr Džejson Nagata.

Istraživači su posebno analizirali grupu koja je u mladosti vežbala najmanje pet sati nedeljno – duplo više od trenutne preporuke – i otkrili da je ovaj nivo aktivnosti značajno smanjio rizik od povišenog pritiska, naročito ako su te navike zadržane do 60. godine.

„Postizanje makar dvostruko više fizičke aktivnosti od trenutnih smernica može imati veći efekat u prevenciji hipertenzije nego samo ispunjavanje minimalnih preporuka“, navodi se u studiji.

Nije lako održati ritam

Ipak, autori priznaju da nije lako održavati redovnu fizičku aktivnost kroz sve životne faze – posebno nakon srednje škole, kada počinje fakultet, radni odnos ili roditeljstvo, a slobodno vreme postaje ograničeno.

Još jedno važno zapažanje odnosi se na razlike među rasnim grupama. Do 40. godine, nivo fizičke aktivnosti kod belaca se stabilizovao, dok je kod crnih muškaraca i žena nastavio da opada.

Do 45. godine, crne žene su imale viši procenat hipertenzije nego beli muškarci, dok su bele žene imale najniže stope kroz srednje godine. Do 60. godine, 80–90% crnih muškaraca i žena imalo je povišen pritisak, u poređenju sa nešto manje od 70% belih muškaraca i oko 50 odsto belih žena.

Iako istraživanje nije direktno merilo društvene i ekonomske uslove, autori ističu da upravo ti faktori – poput obrazovanja, okruženja, obaveza u porodici i na poslu – mogu značajno uticati na to da li će neko zadržati fizičku aktivnost kroz život.

„Iako crni mladići često učestvuju u sportovima, socijalni i ekonomski faktori, kao i obaveze, često ih sprečavaju da to nastave i u odraslom dobu“, zaključuje dr Nagata.

Studija je objavljena u časopisu American Journal of Preventive Medicine.

Alergijska astma – 10 pitanja i odgovora

Alergijska astma – 10 pitanja i odgovora

Alergijska astma je bolest koja se može javiti bilo kada tokom godine.

Nekada je proleće bilo “ekskluzivno” godišnje doba za alergije, ali je ambrozija poremetila ovu priču i pošto cveta od jula do prvih hladnih zimskih dana, prva je na listi “promotera” alergijske astme i u jesenjem periodu.

Šta je u stvari astma?

Astma nastaje zbog suženja (koje se naziva spazam ili opstrukcija) disajnih puteva. Na sluzokoži koja oblaže bronhije i bronhiole (to su mali i srednji disajni putevi) se dešava složena reakcija alergena (sada je to polen) sa ćelijama koje stvaraju supstance odgovorne za alergijsku reakciju. To su medijatori (“posrednici”) alergijske reakcije, a dovode do suženja bronhijalnih puteva - piše portal Biti roditelj.

Bronhoopstrukcija nastaje delom zbog skupljanja (spazma) kružnog mišića u zidu bronhiola, ali i zbog prekomernog lučenja bronhijalnog sekreta. Rezultat je otežan prolazak vazduha pri udahu i izdahu.

Da li je astma nasledna bolest?

Jeste, ali može da se javi i kod dece čiji roditelji nemaju astmu!

Alergijska astma se dešava kod dece koja imaju sklonost ka alergijskim bolestima, što se stručno naziva atopijska konstitucija. Dakle, ne nasleđuje se astma, već sklonost ka alergijskim bolestima, a astma je samo jedna od njih. Obično se nađu članovi uže familije koji imaju neku alergijsku bolest (mada je danas teško naći porodicu bez alergije).

Dete ima pun nos sekreta zbog ambrozije, može li se ovo “spustiti” na bronhije?

Iako je mehanizam nastanka veoma sličan, radi se o dve bolesti. Alergijska kijavica (alergijski rinitis) je bolest gornjih disajnih puteva, a astma je oboljenje koje zahvata male i srednje – dakle donje disajne puteve.

Alergijska kijavica se ne spušta na bronhije, kako se to ponekad pogrešno misli! To, naravno, ne znači da dete ne može da ima obe bolesti – može, ali se tada radi o alergijskoj reakciji, koja se desila na različitim delovima disajnih puteva.

Može li neka infekcija da doprinese nastanku napada astme astmu?

Može!

Ovo se dešava često i kod dece sa alergijskom astmom, a gotovo uvek kod dece koja pate od nealergijske astme. Zna se da brojni virusi, koji napadaju disajne organe (respiratorni virusi), pokreću lanac stvaranja i lučenja medijatora – supstanci koje dovode do bronhoopstrukcije. Nažalost, jesenji virusi već “haraju”, pa je i to jedan od razloga povećane učestalosti astme u jesenjem periodu

Kako prepoznati alergijsku astmu kod deteta?

Kada dete ima pravi (tipični) napad astme, onda lako može da se posumnja na to oboljenje. Dete ubrzano i otežano diše, šišti (svira) i kašlje, neretko dugotrajno i uporno. Napad obično počinje naglo, pa dete brzo stigne kod pedijatra.

Blaži oblici alergijske astme se nekada “provuku”, pa se dijagnoza postavi tek posle ispitvanja dugotrajnog i dosadnog kašlja. Obično se prvo isključe infektivni uzroci, pa se pokaže da dete ima neotkrivenu alergiju sa povremenim napadima bronhoopstrukcije.

Kako se postavlja dijagnoza?

Kada se radi o tipičnim slučajevima, svaki dobro edukovan pedijatar može da postavi dijagnozu dečje astme.

Ali, to ne znači da je astma alergijska. Zato se dete upućuje na alergološko ispitivanje, koje će pokazati da li postoji alergija. Postoje i testovi koji ispituju funkciju pluća (spirometrija) kod dece, pa se i prikrivena asma može otkriti. Svi ovi testovi su rutinski, mogu se brzo obaviti, pa kad se posumnja na astmu, put do dijagnoze obično nije dug.

Kako se leči napad astme?

Dva su osnovna terapijska cilja: prvi je da se akutni napad astme suzbije, a drugi je da se spreče novi napadi. Lečenje sprovodi pedijatar, a ponekad dete asmatičar mora biti pod kontrolom subspecijaliste pulmologa ili alergologa. Samoinicijativno korišćenje lekova koji se koriste za lečenje astme može biti veoma opasno!

Lečenje akutnog napada astme počiva na lekovima koji šire disajne puteve – bronhodilatatorima, koji su najefikasniji ako se primene putem inhalacije. Prototip ovog leka je salbutamol (Ventolin, Spalmotil, Aloprol…) i on se najčešće primenjuje kod dece.

Da li su opasni “hormonski” preparati

Većini dece bude znatno bolje posle inhalacije bronhodilatatora. Ako je inhalaciona terapija bez efekta (čak i ako je više puta ponovljena), onda se radi o težoj formi napada astme. Tada dete mora da dobije “jače” lekove – kortikosteroidne (hormonske) preparate, koji se obično daju oralno (kada stanje deteta to dozvoljava) ili pomoću injekcija. Kod velikog broja roditelja je prisutan neopravdan strah od ovih lekova. Međutim, kada se koriste za lečenje astmatskog napada – imaju veoma blage i prolazne neželjene efekte, pa su zato “terapijski stub” lečenja ozbiljnijih napada astme.

Pored omraženih injekcija, može se dati (naročito kod veće dece) kombinacija bronhodilatatora i kortikosteroida inhalacijom. Sve više se i mlađim pacijentima daju inhalatorni kortikosteroidi za suzbijanje napada astme, naravno uz bronhodilatatore. Podrazumeva se da ovu terapiju vodi pedijatar koji prati dete.

Kako sprečiti da se napad astme ponovo desi?

Profilaktička terapija prvenstveno ima za cilj da smanji broj napada astme, ili da “oslabi” jačinu napada ako se, ipak, dogodi. Indikacije za profilaksu postavlja pedijatar (nekada uz pomoć pulmologa) koji prati dete sa astmom!

Najbolja profilaksa je da se eliminiše uzrok (alergen) koji je uzrok astme. Kod ogromne većine dece sa alergijom na ambroziju je to skoro nemoguće, jer se ova napast neverovatno raširila! Zato je važno omogućiti detetu da vodi normalan život.

Zato ćemo ukratko opisati dve grupe lekova koji se najčešće koriste za prevenciju (profilaksu) ove bolesti.

- Inhalatorni kortikosteroidi

Ovi lekovi su napravili revolucionarni pomak u terapiji dečje astme. Oni su bezbedni i korisni preparati, farmakološki dizajnirani da ispolje efekat na sluzokožu bronhijalnog stabla, sa što manjim prodorom leka u krv i organizam.

Profilaksa traje dugo, prvi efekti se javljaju tek posle nekoliko nedelja terapije, a roditelji moraju da budu strpljivi i spremni na višemesečno (često i duže) lečenje.

- Inhibitori leukotriena

Leukotrieni su, takođe, medijatori alergijske reakcije, a veoma su jaki “sužavači” disajnih organa. Ovi lekovi (Montelukast i ostali) se daju oralno, a veliki broj studija potvrđuje njihovu efikasnost. Naročito su se dobro pokazali kod dece koja imaju astmu izazvanu fizičkim naporom, mada se sve više daju i kod drugih formi ove bolesti.

Može li dete na neki sport?

Može!

Kada se alergijska astma otkrije i leči blagovremeno – dete, uz redovno praćenje, može da ima zdrav i kvalitetan život. Čim se stabilizuje funkcija pluća, dete se uključuje u sve uobičajene aktivnosti, a moguće je i bavljenje takmičarskim sportom.

Idealan sport je plivanje (i “vodeni” sportovi), ali uz dobru kontrolu bolesti ogromna većina dece se može baviti onim sportom koji najviše voli. Podrazumeva se redovno praćenje kod sportskog lekara, ali i pedijatra koji leči dete.

Veliki je broj astmatičara koji su olimpijski i svetski šampioni u svim sportskim disciplinama.

Koliko treba jetri da se oporavi od alkohola?

Koliko treba jetri da se oporavi od alkohola?

Jetra, naš neverovatni hemijski procesor, ima izuzetnu sposobnost regeneracije, ali ipak ima svoje granice.

Često čujemo frazu "alkohol je otrov za jetru", ali retko ko razmišlja o tome koliko vremena zapravo treba ovom vitalnom organu da se oporavi nakon što popijemo koju čašicu.

Jetra, naš neverovatni hemijski procesor, ima izuzetnu sposobnost regeneracije, ali ipak ima svoje granice. Da li ste se ikada zapitali koliko je vašoj jetri potrebno vremena da se oporavi nakon noći provedene u izlasku? Ili možda nakon perioda redovnog konzumiranja alkohola?

Jetra - "fabrika" našeg organizma

Jetra je jedan od najvažnijih organa u našem telu, i s pravom se naziva "fabrikom organizma". Uključena je u više od 500 različitih metaboličkih procesa koji su ključni za naše zdravlje i preživljavanje. Kad pojedemo bilo kakvu hranu, ona se prvo razgradi u crevima, a zatim hranljive materije putuju direktno do jetre gde se dalje obrađuju - piše N1.

Tokom ovog procesa, jetra usmerava sve sastojke na različite metaboličke puteve, stvarajući proteine koji su osnovni gradivni elementi našeg tela. Pored toga, jetra filtrira krv, reguliše nivo šećera, proizvodi žuč potrebnu za varenje masti, skladišti vitamine i minerale, i naravno, razgrađuje toksine - uključujući i alkohol.

Šta se dešava u telu kada pijemo alkohol?

Kad popijemo alkoholno piće, oko 25% alkohola se odmah apsorbuje preko želuca direktno u krvotok. Ostatak putuje kroz tanko crevo i na kraju stiže do jetre na obradu. Jetra razgrađuje većinu alkohola u hemikaliju zvanu acetaldehid, koja je zapravo toksičnija od samog alkohola, a zatim drugi enzim u jetri razlaže acetaldehid.

Brzina apsorpcije alkohola zavisi od nekoliko faktora:

Koncentracije alkohola (jača pića se brže apsorbuju)
Da li je piće gazirano (šampanjac se brže apsorbuje od negaziranih pića)
Da li je stomak pun ili prazan (hrana usporava apsorpciju)

Muškarci imaju oko 70 do 80 odsto više enzima za razgradnju alkohola nego žene, što im omogućava da efikasnije metabolišu alkohol. Takođe, veća mišićna masa i drugačija distribucija tečnosti u telu muškaraca znači da alkohol cirkuliše po većoj površini nego kod žena.

Vremenski okvir oporavka jetre od alkohola

Ali koliko zapravo vremena treba jetri da se oporavi od alkohola? Odgovor varira u zavisnosti od količine alkohola i učestalosti konzumiranja.

Oporavak nakon jednog pića

Jetra može da razgradi otprilike jednu jedinicu alkohola po satu. Jedna jedinica alkohola je približno jedno malo pivo, čaša vina ili čašica žestokog pića. To znači da ako ste popili dve čaše vina, vašoj jetri će trebati oko dva do tri sata da u potpunosti razgradi alkohol iz vašeg sistema.

Oporavak nakon većeg opijanja

Nakon noći sa prekomernim pijenjem, jetri može biti potrebno mnogo više vremena da se oporavi - obično 24 do 48 sati. Tokom ovog perioda, jetra radi prekovremeno da bi uklonila toksine, što dovodi do poznatih simptoma mamurluka: glavobolje, dehidracije, mučnine i umora.

Oporavak nakon redovnog konzumiranja

Ako redovno konzumirate alkohol tokom dužeg vremenskog perioda, vašoj jetri može biti potrebno nekoliko nedelja ili čak meseci da se potpuno oporavi. Kada stalno izlažete jetru alkoholu, dolazi do nakupljanja masti u ćelijama jetre (masna jetra), što može dovesti do upale i na kraju do ozbiljnijih oštećenja.

Mit o detoksikaciji jetre

Važno je napomenuti da ne postoji čudotvoran lek ili dodatak ishrani koji može "detoksifikovati" ili "očistiti" vašu jetru. Mnogi proizvodi na tržištu tvrde da mogu pomoći u detoksikaciji jetre, ali nema naučnih dokaza koji bi potkrepili ove tvrdnje.

Jetra je sama po sebi organ za detoksikaciju i najbolji način da joj pomognete je da joj date vreme da obavi svoj posao bez dodatnog opterećenja. Ne postoje dokazi da surutka, kurkuma ili drugi suplementi mogu poboljšati rad jetre. Vaš organizam je već opremljen izuzetno efikasnim sistemom za detoksikaciju.

Kada treba da budete zabrinuti?

Bolesti jetre su često "tihi ubica" jer u početnim fazama retko izazivaju simptome. Jetra može da postane masna i blago uvećana, a zatim ta mast počinje da izaziva upalu. Postepeno, tokom 15-20 godina, ta upala može rezultirati ožiljcima i na kraju dovesti do ciroze, kada je jetra nepovratno oštećena.

Međutim, dobra vest je da jetra ima neverovatnu sposobnost regeneracije. Ako je samo masna ili blago upaljena, može da se oporavi uz adekvatne promene u načinu života. Zato je važno da se obratite lekaru ako imate bilo kakve sumnje u vezi sa zdravljem vaše jetre.

Saveti za zaštitu jetre od alkohola

Ne pijte svaki dan

Hepatolozi preporučuju da imate najmanje dva ili tri dana nedeljno bez alkohola. Idealno bi bilo da ti dani budu uzastopni, kako bi se jetra pravilno odmorila i oporavila.

Pridržavajte se preporučenih količina

Bezbedna količina alkohola prema stručnjacima iznosi oko šest srednjih (175 ml) čaša vina ili šest krigli piva sa 4% alkohola, raspoređenih u tri dana. Ali ono što se smatra prekomernim zapravo varira u zavisnosti od drugih faktora, poput genetike i telesne težine.

Pijte kafu

Zanimljivo je da kafa može biti korisna za jetru. Studije su pokazale da jedna do dve šoljice kafe dnevno pomažu u sprečavanju ožiljaka na jetri jer kafa deluje kao antifibrotik koji zaustavlja formiranje ožiljnog tkiva.

Nikad ne pijte na prazan stomak

Ako pijete na prazan stomak, alkohol vrlo brzo ulazi u krvotok, što dovodi do brzog opijanja i preopterećenja jetre. Unos hrane dok pijete zadržava alkohol duže u želucu, usporavajući brzinu kojom ulazi u krvotok.

Čuvajte se prekomernog opijanja

Ne postoje načini da se ubrza metabolizam alkohola ili izbegne mamurluk. Imajte na umu da se mamurluk pogoršava sa godinama, jer aktivnost enzima koji razgrađuju alkohol opada kako starimo.

Gojaznost i jetra - slični efekti kao alkohol

Zanimljivo je da prekomerna telesna težina i alkohol izazivaju slične promene na jetri. Gubitak težine je najbolji način za rešavanje masne jetre povezane s metaboličkom disfunkcijom (ranije poznata kao nealkoholna masna bolest jetre).

Vežbanje može pomoći u poboljšanju zdravlja jetre jer pomera mast iz jetre u krvotok i ka mišićima. Dovoljno je da budete aktivniji - 20 minuta šetnje dnevno i korišćenje stepenica umesto lifta može napraviti značajnu razliku.

Ne samo alkohol - pušenje takođe šteti jetri

Ako tražite još jedan razlog da ostavite cigarete, znajte da one takođe negativno utiču na jetru. Pušenje ubrzava pojavu ožiljaka (fibroza jetre), a kombinacija cigareta i alkohola je posebno štetna. Studije pokazuju da pušači koji konzumiraju alkohol imaju veći rizik od razvoja ciroze jetre nego oni koji samo piju.

Dugoročni pristup umesto kratkoročnih rešenja

Mnogi ljudi imaju praksu da nakon praznika i perioda preterivanja uvedu "suvi" mesec bez alkohola. Iako je dobro dati jetri priliku da se odmori, generalno je mnogo bolje piti umereno tokom cele godine nego prelaziti iz jednog ekstrema u drugi.

Pozitivna strana "suvog" meseca je što pokazuje da život može da funkcioniše i bez alkohola, što može pomoći u smanjenju ukupnog godišnjeg unosa alkohola. To je svakako korisno za opšte zdravlje.

Zapamtite, jetra je izuzetno otporan organ, ali ima svoje granice. Davanje jetri dovoljno vremena za oporavak između perioda konzumiranja alkohola je ključno za održavanje njenog zdravlja dugoročno. Umesto da tražite brza rešenja ili čudotvorne detoksikacije, fokusirajte se na umerenost, redovne dane bez alkohola i zdrav način života.

Vaša jetra je neverovatna "fabrika" koja radi bez prestanka da bi održala vaše zdravlje. Pružite joj pažnju i poštovanje koje zaslužuje, i ona će vam uzvratiti godinama pouzdanog funkcionisanja.

Reporter info

Disclaimer II

Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.

Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.

Disclaimer I

Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.