reporter INT logo

Ubod ose može da bude smrtonosan: Evo kako da na vreme prepoznate reakciju

Ubod ose može da bude smrtonosan: Evo kako da na vreme prepoznate reakciju

Tokom letnjeg perioda pčele, ose i stršljeni su najaktivniji, a stručnjaci upozoravaju da nas od trenutka njihovog uboda do burne alergijske reakcije dele minuti.

Alergolozi upozoravaju da je otrov stršljena sto puta jači od venuma pčele i ose, a reakcija na ubod se ne može predvideti.

Svi barem jednom doživimo ubod nekog od ovih insekata, najčešće je to ubod pčele i ose, čak 90 odsto nas.

Kakav će ishod biti zavisi od toga da li će se kod osobe razviti alergijska reakcija i kakvog intenziteta.

Ubodi ose, stršljena i pčele dovode najčešće do snažne alergijske reakcije. Pri prvom kontaktu pacijent stvori specifična antitela, a svaki naredni ubod može da bude bolji, ali i poguban.

Uglavnom su to snažne reakcije i neke od njih mogu dovesti i do anafilaktičkog šoka, navode lekari.

Anafilaktički šok je alergijska reakcija koja je često opasna po život.

Tegobe nakon uboda ose, pčele i stršljena

Tegobe koje idu uz sistemske alergijske reakcije su promene na koži, gušenje, tegobe pri funkciji digestivnog trakta, poremećaj stanja svesti, kardiološke promene. Takođe je bitno napomenuti da ono što karakteriše anafilaktički šok jeste drastičan pad krvnog pritiska, pad cirkulacije zbog čega pacijent, ako se ne reaguje odmah, može da umre.

Doza otrova prilikom uboda stršljena 100 puta je veća nego nakon uboda ose. Otrovi ose i stršljena su slični po sastavu, za razliku od pčele.

Šta nakon uboda ose i pčela?

Treba imati na umu da ne smete da dirate ili češate mesto uboda. Možete ga zato hladiti ispod mlaza hladne vode i staviti na njega led. Pomažu i kortikosteroidnu mast ili kremu.

Ako vas ubode pčela, njenu žaoku sljuštite sa kože tupom stranom noža ili noktom. Nemojte hvatati žaoku pincetom ili između noktiju kako ne bi istisnuli ostatak otrova u kožu. Mesto ujeda manje pčele ili ose treba oprati sapunom i vodom. Ukoliko se jave otok ili bol, stavite na mesto uboda hladne obloge.

Ako vas insekt ubode u grlo, odmah se javite lekaru, a u međuvremenu sisajte kockice leda.

Terapija je antialergijska i zavisi od težine kliničke slike. Ubod se leči antihistaminicima i kortikosteroidima. Ako dođe do anafilaktičkog šoka, daje se intravenozno rastvor adrenalina, a u najtežim slučajevima i intrakardijalno. U infuziji se daju antihistaminici, kortikiosteroidi, noradrenalin.

Kod najvećih komplikacija daje kiseonik, a može se izvršiti traheotomija ili endotrahealna intubacija - piše B92.

Hemoroidi (Šuljevi) – šta su hemoroidi, kako nastaju i kako ih lečiti?

Hemoroidi (Šuljevi) – šta su hemoroidi, kako nastaju i kako ih lečiti?

Hemoroidi su relativno česta pojava i na svu sreću najveći broj je lakšeg karaktera. Ali ako su ozbiljniji - čoveku mogu predstavljati veliki problem. Pre su se ovakvi ozbiljni problemi sa hemoroidima rešavali komplikovanim i veoma bolnim operacijama, ali je pojavom TRILOGY - HAR-RAR metode, ova operacija hemoroida postala bezbolna.

Operacija HAL-RAR metodom traje samo dvadeset minuta i može se izvoditi pod različitim vrstama anestezije. Vaš lekar će vam preporučiti za vas najpogodniju. Većina pacijenata doživljava samo manju nelagodu i može se vratiti na posao dan ili dva nakon tretmana. Rizik od naknadnog krvarenja je mnogo manji nego kod drugih metoda, a i druge komplikacije koje mogu nastati nakon operacije su minimalne i veoma retke.

No, krenimo redom.

Šta su hemoroidi?

Hemoroidi ili šuljevi su prošireni i otečeni krvni sudovi u analnom kanalu ili oko anusa. Nekada su hemoroidi proglašavani za venska proširenja analnog kanala, dok se poslednjih godina hemoroidi opisuju kao vaskularno jastuče u kome postoji čitav splet krvnih sudova (arterija, vena i njihovih spojeva). Hemoroidi su jedna od najčešćih bolesti savremenog čoveka. Smatra se da svaka druga osoba starosti preko 50 godina ima hemoroide. Česti su podjednako i kod žena i kod muškaraca.

Šta su uzroci hemoroida?

Najčešći uzroci nastanka hemoroida su u vezi sa naprezanjem prilikom pražnjenja debelog creva. Ovaj problem imaju osobe koje se neredovno i nepravilno hrane ili koriste puno začina u ishrani, naročito ljutu papriku, biber i sirće. Usled ovakve ishrane javlja se neuredna stolica i opstipacija (zatvor), a pražnjenje creva je praćeno napinjanjem što pogoduje nastanku za hemoroide. Hemoroide mogu dobiti osobe čije je zanimanje u vezi sa stalnim napinjanjem anusa, kao što su muzičari koji sviraju na duvačkim instrumentima ili radnici u fabrici stakla i flaša.

Starenje takođe pogoduje nastanku hemoroida jer u sklopu degeneracije tkiva slabe i zidovi krvnih sudova. Stariji muškarci često imaju problema i sa uvećanom prostatom, te se kod naprezanja pri mokrenju javljaju hemoroidi. Osobe čije je zanimanje vezano za dugotrajno sedenje, češće boluju od hemoroida, mada ovo nije pravilo jer postoji veliki broj profesionalnih sportista koji imaju problema sa hemoroidima. Posebno se misli na sportove koji traumatizuju analnu regiju (biciklizam, motociklicizam, jahanje). Nasledni faktor takođe može biti uzrok slabosti venskog spleta, jer osobe koje imaju proširene vene nogu ili varikokele (proširenje vena testisa) imaju genetsku predispoziciju da obole i od hemoroida. Hemoroidi se često javljaju u trudnoći ili prilikom porođaja usled pritiska materice ili glavice ploda na vene karlice.

Vrste hemoroida – kako izgledaju hemoroidi i gde se nalaze?

Hemoroidi mogu biti:

unutrašnji i
spoljašnji hemoroidi.

Unutrašnji hemoroidi se javljaju u gornjem delu analnog kanala i donjem delu rektuma. Potiču od unutrašnjeg venskog hemoroidalnog pleksusa.

Hemoroidi koji su lokalizovani u analnom kanalu i nikad ne prolabiraju kroz anus su hemoroidi prvog stepena. Hemoroidi drugog stepena prolabiraju za vreme pražnjenja debelog creva, a potom se spontano vraćaju u analni kanal, dok hemoroidi trećeg stepena ostaju prolabirani i moraju se manuelno reponirati nazad u analni kanal.

Hemoroidi na dugim peteljkama koji se ne mogu reponirati u analni kanal su hemoroidi četvrtog stepena. U nekim slučajevima se analni sfinkter kontrahuje oko prolabiranih hemoroida, onemogućavajući njihov povratak u analni kanal i ometajući venski protok. U ovom slučaju dolazi do nagomilavanja krvi i stvaranja tromba, pa su hemoroidi tvrdi i bolni, za razliku od nekomplikovanih hemoroida trećeg stepena.

Spoljašnji hemoroidi se javljuju izvan analnog kanala i često predstavljaju samo produžetak venskog pleksusa unutrašnjih hemoroida (mešana forma) pa je u ovom slučaju njihovo prisustvo značajno pri odluci o operativnom lečenju. Spoljašnji hemoroidi se pojavljuju u akutnom i hroničnom obliku. Akutni su u vidu plavkastih, otečenih čvorića na samom analnom otvoru i najčešće nastaju posle teških fizičkih radnji. Obično su bolni a ukoliko ovaj čvorić pukne, javlja se slabije krvarenje koje u nekim slučajevima može biti dugotrajno. Hronični su manje bolni od akutnih osim u slučaju komplikacija u vidu infekcije ili oštećenja sluzokože.

Hemoroidi simptomi – klinička slika i koliko traju hemoroidi?

Kada su u pitanju hemoroidi krvarenje je obično prvi znak. Otkriva se najčešće nalazom traga krvi na toalet papiru, WC šolji ili nalazom traga sveže krvi na površini fecesa. Krvarenje obično nije obilno i ne ugrožava ljudski život, ali ako je problem dugo prisutan i jako izražen, može nastati sekundarna anemija, posebno kod žena koje uz krvarenje imaju i obilnije menstrualno krvarenje.

Mnogi pacijenti kao glavnu tegobu navode ispadanje tj. prolaps hemoroida. Prolaps izaziva simptome kod većine bolesnika. U početku se javlja pri pražnjenju debelog creva i prolaznog je karaktera. Vremenom je prolaps sve učestaliji do pojave hemoroida trećeg stepena. Bol se retko javlja kod nekomplikovanih hemoroida. Može se javiti kod spoljašnjih u vidu bolnih senzacija u predelu anusa, praćenih svrabom. Prolabirani i uklješteni unutrašnji hemoroidi su bolni. Ukoliko dođe do razvoja tromba, postaju otečeni i vrlo bolni. Pojava svraba, peckanja i vreline oko anusa i u anusu se takođe mogu javiti kao simptomi hemoroida.

Često postavljano pitanje jeste i: koliko traju hemoroidi?

Ako je bolest blažeg oblika može spontano prestati nakon nekoliko dana, ali isto tako može doći do pogoršanja stvaranjem analnih fistula i ulceracija.

Dijagnoza hemoroidne bolesti

Za dijagnostiku hemoroidalne bolesti je vrlo važna dobro uzeta anamneza i adekvatan pregled. Nekada se na osnovu razgovora i inspekcije (vizuelni pregled) već može postaviti dijagnoza. Nakon razgovora sa pacijentom, sledi klasičan hirurški pregled abdomena. Zatim se pacijent postavlja u jedan od dva najčešće primenjivana položaja za preglede.

Jedan je bočni položaj po Simsu gde pacijent leži na levom boku uz savijena kolena i on je pogodniji za pregled starijih osoba ili teških pacijenata.

Drugi je koleno-lakatni položaj koji je neprijatniji za bolesnika ali znatno pogodniji za izvođenje pregleda. Doktor prvo vrši inspekciju pogledom. Zatim sledi digitalni rektalni pregled tj. doktor u rukavicama premazanim nekim lubrikantom (vazelin, glicerol ili neki gelovi sa lokalnim anestetikom) uvodi kažiprst u analni kanal i vrši pregled. Često digitalni pregled nije dovoljan za postavljanje dijagnoze (osim u slučajevima tromboze) pa je neophodno uraditi anoskopiju ili rektoskopiju.

Anoskopija se izvodi anoskopom (instrument dugačak 10 cm) i služi za pregled analnog kanala i završnog dela ampule rektuma.

Rektoskopija se izvodi rektoskopom (dugačak 15-20 cm) i služi za pregled rektuma i završnog dela sigmoidnog kolona.

Posebno se mora obratiti pažnja na krv iz anusa, kao najvažniji simptom hemoroidalne bolesti. Hemoroidi krvarenje ne izazivaju u svakom slučaju i ne sme krvarenje odmah biti vezano za ovo oboljenje pre nego što se irigografijom ili kolonoskopijom ne isključe druge bolesti (inflamatorne bolesti debelog creva, polipi, karcinomi debelog creva idr).

Hemoroidi lečenje – šta je lek za hemoroide i kako se obavlja lečenje hemoroida?

Pristup lečenju zavisi od stepena razvoja hemoroida.
Ukoliko su problem koji vas muči hemoroidi lečenje se obavlja na više načina lečenja.

Konzervativno lečenje podrazumeva medikamentno lečenje. Asimptomatske, slučajno otkrivene hemoroide ne treba tretirati. Hemoroidi prvog i drugog stepena koji daju simptome leče se tabletama, kremama i supozitorijama. Upotreba per os preparata sa antiinflamatornim, antiedematoznim i venotoničkim efektom je vrlo efikasna kod početnih stepena.

Postoji nekoliko lekova iz grupe venotonika koji se najčešće propisuju kao lek za hemoroide. Uglavnom su to preparati na bazi lekovitog bilja (npr. crvene pomorandže, ginko bilobe – kao prirodni lek za hemoroide) koje se uzimaju u fazi akutnog pogoršanja bolesti. Na tržištu su prisutni i mnogi topikalni preparati, odnosno masti, kreme i gelovi. Postoji čitav niz tih preparata, od narodnih melema, preko preparata sa heparinom kao aktivnom supstancom koja razgrađuje tromb, onih sa anestezinom koji smanjuje bol, kortikopreparata koji smanjuju zapaljenje, do kombinovanih preparata koji sadrže više medikamenata. Pored upotrebe lekova, veoma je važna redovna higijena analnog područja tj. korišćenje mlake vode i sapuna nakon svake stolice.

Terapija sklerozantnim sredstvima je najpogodnija za lečenje prvog i drugog stepena. Izvodi se davanjem injekcije sklerozantnog sredstva (5% fenol u bademovom ulju i dr.) u koren hemoroida. Injekcija se pomoću proktoskopa ubrizgava u peteljku hemoroida. Nakon ubrizgavanja sklerozantnog sredstva može se javiti prolazni, duboki bol ali ako se pravilno izvede, tehnika je uglavnom bezbolna. Sklerozacijom se izaziva nastanak fibroze tkiva ispod sluznice, što rezultira zatvaranjem krvnog suda hemoroida, koji se smanjuje i iščezava. Sklerozacija se može ponoviti i nekoliko puta.

Podvezivanje gumenim ligaturama se primenjuje kod ove bolesti gde dominira prolaps hemoroida. Izvodi se postavljanjem ligatura oko vaskularne peteljke kroz proktoskop, uz pomoć specijalnog aplikatora. Podvezivanje hemoroida se vrši u intervalima od tri nedelje, a u toku jednog tretmana se podvezuju hemoroidi na najviše dva mesta. Ukoliko se pravilno izvede, metoda nije bolna, mada se zbog nelagodnosti uglavnom koriste analgetici.

Fotokoagulacija hemoroida se primenjuje za lečenje hemoroida prvog i drugog stepena. Vrši se infracrvenim zracima pomoću sonde sa optičkim vlaknima. Upotrebom infracrvenih zraka nastaje koagulacija tkivnih proteina (isušuje se voda iz ćelija). Metoda je vrlo jednostavna i efikasna i može se primeniti u ambulantnim uslovima.

Krioterapija hemoroida podrazumeva zamrzavanje hemoroida uz pomoć rashladnog instrumenta, ali ova metoda se više ne primenjuje jer izaziva jake bolove, nekrozu tkiva i nastale rane veoma sporo zarastaju.

Hemoroidektomija je hirurška procedura pri kojoj se otklanja hemorodalno tkivo sa mukozom i delom kože koje izaziva prolabiranje i krv. Postoji više operativnih metoda za lečenje hemoroida. Najčešće se radi otvorena metoda i podrazumeva podvezivanje vaskularne peteljke i isecanje hemoroida a u predelu anusa ostaje defekt kože u vidu lista deteline (Milligan-Morganova operacija). Postoperativni bol je značajan, naročito posle prvog pražnjenja, te stolicu treba održavati mekom 3-4 nedelje dok se epitelitacija ne završi. Za kupiranje bola koriste se analgetici.

Poseta lekaru je obavezna radi utvrđivanja stanja i vrste hemoroida. Nakon toga, kada se utvrdi stadijum u kome su hemoroidi lek i terapiju prepisuje lekar u skladu sa utvrđenim zatečenim stanjem.

Hemoroidi ishrana – prevencija nastanka hemoroida

Promena stila života je mera prevencije ponovnog nastanka hemoroida. Ishrana kod hemoroida treba da obiluje vlaknastim materijama (voće, povrće, cerealije) a bitan je i povećan unos tečnosti (2 – 2,5 litara dnevno). Kao prevencija hemoroida se preporučuje i umerena fizička aktivnost, a treba izbegavati dugo sedenje, obilne i teške obroke, konzumiranje kafe, žestokih pića, začinjenih i ljutih jela. Ovakav način ishrane pogoduje nastanku mekše stolice a time i olakšanom pražnjenju creva.

Zašto promene vremena pokreću migrene i na koji način možete sebi da olakšate?

Zašto promene vremena pokreću migrene i na koji način možete sebi da olakšate?

Ekstremne temperature, veoma topli ili ledeno hladni dani, kao i njihove nagle promene mogu poremetiti unutrašnju ravnotežu tela.

Studije pokazuju da 30 do 50 procenata ljudi sa migrenom identifikuje neku vrstu vremenske promene kao okidač, što ovu pojavu čini čestim uzrokom njenog nastanka, prenosi TPortal.

Međutim, to je jedan od najmisterioznijih okidača, jer ga medicina još uvek ne razume u potpunosti.

Zagađivači vazduha poput ozona i azot-dioksida mogu izazvati upalu u živcima koji učestvuju u razvoju migrene. Jarka sunčeva svetlost takođe može biti neprijatna, verovatno zbog povećane osetljivosti na svetlost i preaktivnog vizuelnog sistema u mozgu.

Takođe postoje studije koje ukazuju na to da munje i jaki vetrovi mogu biti povezani sa napadima migrene kod nekih ljudi.

Drugim rečima, vremenske promene mogu biti stresne za već osetljiv mozak. Tačni okidači i reakcije tela variraju od osobe do osobe, ali istraživanja ukazuju na to da interakcija između vremena i tela ima ulogu kod nekih osoba koje pate od migrene, piše Gizmodo.

Kako ublažiti bol od migrene?

Ne možemo promeniti vreme, ali postoje koraci koje možemo preduzeti da bismo sprečili ili ublažili napade migrene.

Vodite dnevnik migrene i pratite prognozu: Zabeležite kada se dešavaju i kakvo je bilo vreme. Možda ćete primetiti obrasce, kao što su češće migrene dan pre kiše ili tokom naglih promena temperature, što vam može pomoći da prilagodite raspored ili plan uzimanja lekova.

Zdrave navike spavanja, ishrane i vežbanja: Dehidracija, loš san i preskakanje obroka mogu pogoršati efekte vremena, dok redovno vežbanje i uravnotežena ishrana mogu pomoći vašem telu da ostane stabilno i otpornije.

Kada je sunce previše jako ili je vlažnost vazduha visoka, ostanite u zatvorenom prostoru. Nosite naočare za sunce, masku za oči ili naočare sa filterom za plavo svetlo.

Takođe, zamračite sobu. Neki ljudi takođe smatraju da određene vrste čepova za uši mogu pomoći u smanjenju osećaja promena pritiska.

Pokušajte sa meditacijom: Meditacija može pomoći u regulisanju fizioloških reakcija tela, kao što su napetost mišića ili disanje, i smanjiti preosetljivost nervnog sistema na duži rok.

Razmotrite preventivni tretman: Ako znate da je vreme okidač za vas, unapred pripremite lekove za akutni tretman ili se konsultujte sa svojim lekarom o preventivnim terapijama.

Vreme nije jedini faktor

Iako vremenske promene mogu biti snažan okidač za migrene, one retko su jedini uzrok. Najčešće su rezultat kombinacije faktora: genetske predispozicije, hormona, stresa, sna, ishrane i vremena.

Zato je ključno identifikovati vaše lične okidače i razviti plan sa vašim lekarom.

Migrene izazvane vremenom mogu biti frustrirajuće jer izgledaju potpuno van vaše kontrole. Ali uz znanje, praćenje i prave strategije lečenja, moguće je smanjiti učestalost napada.

Stručnjaci upozoravaju na kupanje u bazenima - može da nosi i rizike od bolesti

Stručnjaci upozoravaju na kupanje u bazenima - može da nosi i rizike od bolesti

Redovna dezinfekcija i kontrola nivoa hlora i pH vrednosti ključne su za sprečavanje infekcija.

Plivanje je jedna od najzdravijih fizičkih aktivnosti – hladi vas, pokreće celo telo i opušta um. Ali iako voda u bazenu često izgleda čisto, stručnjaci upozoravaju: iza prividne bistrine mogu se kriti brojni mikroorganizmi koji predstavljaju pretnju po zdravlje, posebno ako se voda ne održava pravilno, prenosi Slobodna Dalmacija.

Redovna dezinfekcija i kontrola nivoa hlora i pH vrednosti ključne su za sprečavanje infekcija. Najrizičnije grupe su deca, trudnice, osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom i svi koji provode puno vremena u vodi.

Voda koja izgleda čisto

Bakterije, virusi i paraziti mogu se preneti gutanjem kontaminirane vode, kontaktom sa kožom ili udisanjem kapljica koje plutaju iznad površine. Zbog toga se bazeni moraju redovno tretirati hemikalijama kao što su hlor i brom.

Jedna od najčešćih bolesti povezanih sa bazenima je dijareja. Čak i najmanja količina kontaminirane vode je dovoljna da izazove infekciju, posebno ako se u vodi nalazi osoba koja je trenutno bolesna ili se oporavlja od crevne infekcije.

Kriptosporidijazija

Parazit Cryptosporidium je jedan od najčešćih uzroka izbijanja dijareje u bazenima jer može da preživi čak i u vodi tretiranoj standardnim količinama hlora. Iz tog razloga, većina javnih bazena zahteva od korisnika da se istuširaju pre ulaska, a ljudi koji su nedavno bili bolesni trebalo bi da izbegavaju bazen.

Zdravstveni stručnjaci upozoravaju da nelečena dijareja može trajati i do dve nedelje i izazvati ozbiljnu dehidraciju, posebno kod dece. Treba potražiti medicinsku pomoć ako se pojavi crna stolica, krv u stolici, jaki bolovi u stomaku, groznica, dehidracija ili dijareja koja traje duže od dva dana.

Plivačko uvo

Ako voda iz đakuzija nije dovoljno dezinfikovana, može izazvati osip izazvan bakterijom Pseudomonas aeruginosa. To je crvenkasti osip na koži koji se može pojaviti nekoliko sati nakon izlaska iz vode.

Problem je češći u đakuzima jer toplota ubrzava razgradnju hlora, omogućavajući bakterijama da se brže razmnožavaju.

Još jedna česta žalba među plivačima je plivačko uvo - infekcija spoljašnjeg ušnog kanala koja nastaje kada se voda zaglavi u uhu. Najčešće se javlja kod dece, a simptomi uključuju bol, svrab i otok, a ponekad i gnojni iscedak.

Prevencija uključuje temeljno sušenje ušiju, a moguće je koristiti i posebne kapi koje isušuju ušni kanal - ali samo nakon konsultacije sa lekarom.

Para može biti opasna

Bakterija Legionella, koja izaziva legionarsku bolest, može se širiti i udisanjem pare ili magle iz đakuzija i bazena.

Ova respiratorna infekcija je posebno opasna za starije osobe, pušače i osobe sa hroničnim bolestima. Simptomi uključuju kašalj, bol u grudima, groznicu, bolove u mišićima i loše varenje.

Iako se bolest može uspešno lečiti antibioticima, rano otkrivanje je ključno za oporavak.

Testirajte vodu

Da biste sprečili infekcije, voda u bazenu se može periodično testirati korišćenjem dostupnih kućnih test traka. Ali najvažniji savet stručnjaka ostaje isti: ne ulazite u vodu ako ste bolesni, uvek se tuširajte pre plivanja i presvucite se i istuširajte što je pre moguće nakon izlaska.

Poremećaji ishrane - problem sa kojim se sve više suočavaju žene u zrelim godinama

Poremećaji ishrane - problem sa kojim se sve više suočavaju žene u zrelim godinama

Pad estrogena smanjuje metabolizam u mirovanju, sagoreva se manje kalorija, povećava gubitak mišića i skladištenje masti.

Poremećaji ishrane polako, ali sigurno uzimaju maha među ženama u srednjoj i starijoj dobi.

Lekari i stručnjaci primećuju značajan porast problema među ženama između 40 i 70 godina koje traže pomoć. Pošto se ne uklapaju u stereotip nekoga sa poremećajem u ishrani,to jest, nisu tinejdžerke, njihova dijagnoza se često ne prepoznaje ili se lečenje odlaže, prenosi net.hr.

„Nema ništa gore nego kada vam lekar kaže da ste prestari za poremećaj u ishrani“, kaže Sintija Bulik, osnivač Univerzitetskog centra izvrsnosti za poremećaje u ishrani na Univerzitetu Severne Karoline.

„Ipak, to je ono što prijavljuju bezbrojne žene u menopauzi.“

Najčešći oblici su prejedanje, bulimija i zloupotreba laksativa

Istraživanja pokazuju da između dva i 13 procenata žena starijih od 40 godina ima poremećaj u ishrani, a stručnjaci ne misle da čak 30 odsto žena srednjih godina može imati simptome, sa primetnim povećanjem, prema rečima Elizabet Vasenar, sertifikovane specijaliste za poremećaje u ishrani i regionalne medicinske direktorke Centra za oporavak od poremećaja u ishrani u Koloradu.

Prejedanje je najčešći poremećaj u ishrani kod žena zrele dobi, zatim sledi bulimija, a Džejson Nagata, lekar specijalizovan za poremećaje u ishrani u Dečjoj bolnici Beniof na UCSF u San Francisku, takođe ističe porast zloupotrebe laksativa u ovoj starosnoj grupi.

Žene srednjih godina mogu iskusiti anoreksiju i ortoreksiju, poremećaj koji uključuje opsesivno vežbanje i „zdravu“ ishranu, često povezan sa perimenopauzom, što može dovesti do neuhranjenosti.

Simptomi perimenopauze i menopauze su ključni za razvoj poremećaja u ishrani zbog složenih fizioloških i psiholoških promena.

Načini na koji ova stanja povećavaju rizik od razvoja poremećaja u ishrani kod žene su sledeći:

Hormoni koji menjaju sastav tela

Menopauza može pokrenuti poremećaje u ishrani na sličan način na koji pubertet utiče na tinejdžerke.

Tokom puberteta i menopauze, estrogen fluktuira, utičući na proizvodnju serotonina u obliku raspoloženja, sreće, samopouzdanja i fizičkog života.

„Tokom perimenopauze i menopauze, žene često doživljavaju povećanje ukupne telesne masti, posebno oko stomaka“, objašnjava Nagata.

Kako naglašava, to se uglavnom dešava zbog pada estrogena, koji utiče na način skladištenja masti u telu i regulaciju apetita i raspoloženja.

Pad estrogena smanjuje metabolizam u mirovanju, sagoreva se manje kalorija, povećava gubitak mišića i skladištenje masti, smanjuje energiju, aktivnost i povećava nezadovoljstvo telom.

Povratak izgubljenog osećaja kontrole

Pored hormonskih promena, menopauza često dolazi u vreme velikih životnih promena kao što su odlazak dece od kuće, bračni problemi ili razvod, promene posla i starenje roditelja kojima je potrebna nega — promene koje takođe snažno utiču na prehrambene navike.

Pored toga, „žene srednjih godina nose veliki deo porodičnog tereta“, kaže Robin Kijevit, registrovana medicinska sestra i sertifikovani specijalista za poremećaje u ishrani iz Masačusetsa.

Pod takvim pritiscima, poremećaji u ishrani mogu se razviti kao način da se „povrati izgubljeni osećaj kontrole“, kaže Vasenar.

"Želja za kontrolom je snažan psihološki pokretač poremećaja u ishrani u svim uzrastima, ali posebno u srednjim godinama", naglašava Nagata.

Jedna pacijentkinja iz 2009. godine je rekla da je kontrolisanje hrane način na koji je upravljala svojim životom.

Pritisci da ostanu vitke

Žene u srednjim godinama suočavaju se sa pritiskom da ostanu vitke i mladalačke jer se njihova tela prirodno menjaju, što dovodi do nezadovoljstva težinom kod 73 odsto njih, situacija koju pogoršavaju svi popularni lekovi za mršavljenje poput Ozempic-a i štetni trendovi #SkinniTok.

thumbnail
Kako su svi bili tako vitki tokom 60-ih: Jesmo li se drugačije hranili ili više kretali?
Lifestyle
|
19. maj
„Tražiti od žene između 45 i 55 godina da bude onakva kakva je bila sa 15, 20 ili čak 30 godina je loše“, kaže Kijevit.

Bulik kaže da žene u perimenopauzi i menopauzi doživljavaju promene na telu koje često dovode do osećaja odvojenosti od sebe, što pogoršava poremećaje u ishrani kao način u suočavanju sa tim.

Istorija poremećaja u ishrani, anksioznosti i depresije
Žene koje su razvile poremećaje u ishrani u mladosti najviše su izložene riziku od recidiva tokom menopauze.

„Istraživanja pokazuju da mnoge žene sa poremećajima u ishrani u srednjim godinama ne doživljavaju ove probleme po prvi put“, kaže Nagata.

Dženifer Vajlds, direktorka programa za poremećaje u ishrani na Medicinskom univerzitetu u Čikagu, kaže da je ovo videla kod svojih pacijentkinja.

„Neke nikada nisu lečene ili su im simptomi nestali samo da bi se ponovo pojavili sa menopauzom“kaže ona.

Kako prepoznati i oporaviti se od poremećaja u ishrani

Glavni izazov u ​​lečenju žena u perimenopauzi i menopauzi jeste da im pomogne da prepoznaju svoj poremećaj u ishrani, koji je često maskiran dijetama, trendovima u zdravlju ili starenjem.

Znaci da je gubitak težine van kontrole uključuju preokupaciju hranom ili težinom, često izlaganje detoksikaciji, prekomerna ograničenja, socijalno izbegavanje hrane i kompenzatorne mere poput prekomernog vežbanja, laksativa, smanjenja ili preskakanja obroka.

Prepoznavanje znakova je ključno jer „poremećaji u ishrani lečeni u prvih šest meseci imaju najbolje šanse za potpuni oporavak“, kaže Kijevit.

Dobra vest je da, kada se prepoznaju i dijagnostikuju, tretmani zasnovani na dokazima – uključujući širok spektar dokazane psihoterapije – mogu biti veoma efikasni.

Žene koje se bore sa poremećajima u ishrani u srednjim godinama mogu potražiti pomoć od obučenih terapeuta, nutricionista, lekara i organizacija.

Bez obzira gde se obrate za pomoć, Vasenar naglašava važnost da se to učini pre nego što bude kasno, piše National Geographic.

„Nikada nije kasno da potražite pomoć u lečenju poremećaja u ishrani i uspostavite miran odnos sa svojim telom“, kaže ona. i dodaje da "bez obzira da li ste prvi put razvili poremećaje u ishrani ili živite sa njima decenijama, vreme je da potražite i dobijete pomoć“.

Emocije mogu da preuzmu kontrolu nad našim mozgom - kako to da zaustavimo?

Emocije mogu da preuzmu kontrolu nad našim mozgom - kako to da zaustavimo?

Emocije nas usmeravaju. One nam pomažu da odlučimo da li ćemo nešto započeti, nastaviti, promeniti ili zaustaviti – u zavisnosti od našeg trenutnog stanja tela, okruženja i značenja koje tome pridajemo.

Na taj način, emocije funkcionišu kao unutrašnji kompas – pokazuju nam šta je važno ili nas upozoravaju kada nešto nije u redu, piše psiholog Teo Causidis za Psychology Today.

Tokom dana proživimo čitav spektar emocija. Većina prođe neprimetno. Ali postoje tri emocije koje imaju moć da potpuno preuzmu kontrolu nad našim mozgom – da zaobiđu razmišljanje, blokiraju logiku i navedu nas na impulsivne, često pogubne poteze, prenosi N1.

Kada nas ove emocije savladaju, gubimo emocionalnu ravnotežu. Delujemo na autopilotu. Razmišljajući deo mozga se gasi, a emocije preuzimaju komandu. Što duže ostanu nekontrolisane, one postaju jače – i sve nas više udaljavaju od onoga što nam je zapravo važno.

Važno je naglasiti da ove emocije nisu „loše“. Nijedna emocija sama po sebi nije loša. One su glasnici, ne neprijatelji. Tu su da nam prenesu poruku i služe određenoj svrsi – da preživimo, povezujemo se i pronađemo smisao.

Ove emocije imaju zajedničke osobine:

Sužavaju naše fokusiranje isključivo na ono što ih je pokrenulo. Stvaraju snažan unutrašnji pritisak da se „isprazne“. Udaljavaju nas od suštinskih prioriteta – a da toga nismo ni svesni.

Prve dve su strah i bes.

One su glasne, brze i poznate. Ali treća je manje očigledna – žudnja. Žudnja ne viče. Ona šapuće. I baš zbog toga može jednako snažno da preuzme kontrolu nad umom.

Strah: Mozak u režimu preživljavanja

Čim se suočimo s nečim što nas makar malo uplaši, mozak to registruje kao pretnju. Bilo da je to režanje psa ili osorni pogled, aktivira se reakcija „bori se ili beži“.

U tom trenutku, sve što nije neophodno biva pauzirano. Fokus se zaključava na pretnju i mogući odgovor. Treba li je izbeći? Suočiti se s njom? Zamrznuti se i nadati se da će nestati?

Pretnja čak i ne mora biti realna. Dovoljan je i strah koji samo zamišljamo. Primer? Trema pred javni nastup – srce lupa, mozak se prazni, telo želi da pobegne. To je strah koji vas je preuzeo.

Kada strah dominira, fokus se sužava, telo se priprema za odbranu, a dugoročno planiranje nestaje. Umesto strategije – opstanak.

Ovaj mehanizam nam je nekada spašavao život, ali danas nas često sputava – izbegavamo važne razgovore, propuštamo prilike i zatvaramo se kada bi trebalo da se otvorimo.

Bes: Brza i žestoka reakcija

Dok strah reaguje na pretnju, bes reaguje na uvredu. Uvrede ne moraju biti reči – to može biti osećaj da smo zanemareni, neshvaćeni, nepoštovani ili napadnuti.

Kada nas savlada bes, fokus se zaključava na ono što nas je uvredilo – i osobu koja je to izazvala. Instinktivno krećemo u kontraudar.

Dižemo ton, držanje tela postaje defanzivno ili agresivno, reči oštrije. Kritikuju se tuđe mane, greške i slabosti. Razum i promišljenost nestaju. Onaj deo mozga koji bi mogao da kaže: „Možda nemoj da to objaviš sada“ – ne funkcioniše.

Bes nas baca kao talas – silovito, sve dok nas ne izbaci na obalu. Ponekad neozleđene, ali često sa posledicama.

Isto važi i kada smo sami sebi izvor besa. Samokritika zna da bude jednako nemilosrdna. Umesto razumevanja – napad.

Setite se poslednje žučne rasprave s nekim koga volite. Da li ste mu rekli koliko ga cenite? Ili ste posegli za „sirćetom“, umesto „medom“?

Žudnja: Tiha saboterka

Žudnja je univerzalna emocija, ali se o njoj retko otvoreno govori. Čak i u terapiji se često izbegava. Intimna je. Privatan teren. Ali, kao i strah i bes, i ona može potpuno da zarobi naš mozak.

Žudnja nije samo seksualna. Ona se odnosi na žudnju za uzbuđenjem, nagradom, ispunjenjem. Kada je nekontrolisana, vodi opsesivnim mislima, pogrešnim izborima i emocionalnom odsecanju.

U ekstremnim slučajevima, doprinosi seksualnim ili pornografskim zavisnostima, patološkoj ljubomori, idealizaciji partnera, pa i samoponižavanju.

Žudnja fokusira pažnju, sužava svest i isključuje prosudbu – tiho, ali uporno. Ne viče – šapuće.

Naučna istraživanja pokazuju da za vreme seksualnog uzbuđenja raste aktivnost delova mozga zaduženih za nagradu i motivaciju, dok opada funkcija onih zaduženih za samokontrolu i kritičko razmišljanje. Hormoni poput dopamina, testosterona i oksitocina preplavljuju sistem. U osnovi – čitav mozak je u akciji.

I zanimljivo – predmet žudnje ne mora ni da bude stvaran. Dovoljne su fantazije i scenariji u glavi. Kao što nas zamišljene pretnje parališu od straha, tako i zamišljena bliskost održava žudnju u životu.

Šta možemo da uradimo?

Cilj nije da potisnemo ove emocije. One nisu neprijatelji. Ali možemo da ih usporimo i aktiviramo racionalni deo mozga.

Tu dolazi emocionalna regulacija – sposobnost da prepoznamo šta osećamo, shvatimo kako to utiče na nas i izaberemo ponašanje koje je u skladu sa našim vrednostima i ciljevima.

Jedan efikasan alat je strategija LAPS:

Label (Imenuj)

„Osećam strah/bes/žudnju.“

Imenujući emociju, uključujemo centar za svesnost i aktiviramo racionalni deo mozga.

Allow (Dozvoli)

„U redu je da ovo osećam.“

Emocije su ljudske. Ne treba ih demonizovati.

Pause (Pauziraj)

„Neću još da reagujem.“

Pravi se prostor između osećaja i akcije. Talas će proći.

Shift (Preusmeri)

„Šta drugo mogu sada da uradim?“

Usmeri pažnju na nešto smirujuće ili mentalno angažujuće. Pokreni um.

Strah, bes i žudnja su deo ljudskog iskustva. Ali ako im damo previše prostora – odvešće nas tamo gde nismo želeli da stignemo. Razumevanje kako funkcionišu ne znači da postajemo hladni – već svesni.

A svesnost je prvi korak da vratimo kontrolu nad sopstvenim umom.

Osam znakova da treba da posetite gastroenterologa – ovo nije „normalno“

Osam znakova da treba da posetite gastroenterologa – ovo nije „normalno“

Razgovor o probavnim tegobama može biti neprijatan, ali obraćanje pažnje na određene simptome važno je za brigu o zdravlju.

Grupa lekara je za portal Eating Well otkrila osam simptoma povezanih sa zdravljem probave na koje je potrebno obratiti pažnju.

Krvarenje iz rektuma

Gastroenterolog dr Michael Schopis tvrdi da „iako postoje brojni uzroci rektalnog krvarenja, uključujući i bezopasne hemoroide, važno je obaviti pregled kako bi se isključile ozbiljnije i potencijalno opasne bolesti, poput raka debelog creva ili upalnih bolesti creva“.

Dugotrajni proliv

„U slučaju proliva koji traje dve nedelje ili duže, potrebno je posetiti gastroenterologa kako bi se isključili mogući uzroci poput upalnih bolesti creva, celijakije, bolesti štitnjače, trajnih infekcija i slično“, dodaje Schopis i savetuje da obratite pažnju na meku ili vodenastu stolicu koja traje duže od nekoliko dana, prenosi Eating Well.

Jaki bolovi u stomaku

Još jedan od simptoma mogu biti bolovi u stomaku, ističe gastroenterolog i profesor medicine dr James Cox. „Bol u stomaku može biti varljiv jer ponekad deluje kao običan bol u želucu. Ali, može biti uzrokovan organima izvan probavnog sistema“, pojašnjava.

Iako povremen bol u stomaku može da bude bezopasan, ako je jak ili ne prestaje, potrebno je obratiti se lekaru. „Dugotrajan ili iscrpljujuć bol može biti znak ozbiljnog problema“, ističe lekar.

Problemi s nadutošću

Gastroenterolog dr Kenneth Brown smatra da „novi dokazi pokazuju da nadutost može biti rani znak upale u crevima koja, ako se ne leči, može dovesti do hroničnih zdravstvenih problema. Ako stalno osećate nadutost, posebno ako je praćena drugim simptomima, obratite se lekaru“.

Nadutost može ukazivati na poremećaj crevne flore i dovesti do bolesti poput inflamatorne bolesti creva, sindroma iritabilnog creva ili metaboličkih poremećaja poput dijabetesa. Ostali simptomi mogu uključivati bol u stomaku, promene u pražnjenju creva, neobjašnjivi gubitak težine ili povraćanje.

Neplaniran gubitak kilograma

Ljudi često menjaju telesnu težinu, ali ako mršavite bez promena u ishrani ili fizičkim aktivnostima, možda je vreme za posetu gastroenterologu.

„Uobičajeno je da se radi o naglom gubitku više od četiri do pet kilograma bez ikakvih promena u navikama“, kaže Cox. To može ukazivati na bolest koja utiče na apsorpciju hranjivih materija ili na apetit, na primer celijakiju ili upalne bolesti creva, prenosi Eating Well.

Promene u navikama pražnjenja creva

Promene u boji, konzistenciji ili obliku stolice mogu biti signal da je vreme za pregled. „Ljudi često primete promene ako obrate pažnju: boja, tekstura ili učestalost pražnjenja creva mogu se značajno promeniti“, kaže Cox. Ako to primećujete, dogovorite pregled kod lekara.

Učestala gorušica

„Hronična gorušica može biti zbunjujuća jer je ljudi ponekad doživljavaju kao uobičajene probavne tegobe. Ali, ako osećate peckanje u grudima, posebno blizu grudne kosti, reč je o gorušici, a ne samo probavi“, smatra Cox. To može biti znak hijatalne hernije ili gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), pa je važno napraviti detaljnu procenu.

Poteškoće s gutanjem

Cox kao još jedan simptom na koji treba obratiti pažnju izdvaja poteškoće s gutanjem. „Poteškoće s gutanjem mogu se javiti u više oblika, osećate vraćanje hrane u grlo ili imate osećaj da vam se nešto zaglavilo u grlu ili grudima“, pojašnjava lekar za Eating Well.

Stalna bol pri gutanju takođe je znak za pregled. Schopis napominje da bi vam lekar mogao preporučiti endoskopiju kako bi se kamerom pregledao probavni sistem, piše Index.hr.

Da li stres stvarno izaziva rak? Naučnici dali odgovor

Da li stres stvarno izaziva rak? Naučnici dali odgovor

Teški životni događaji – nesreće, razvodi i ozbiljne traume – često se dešavaju u godinama neposredno pre početka obolevanja od raznih vrsta raka.

S obzirom na to da je nivo stresa u porastu i da se očekuje da će se više ljudi razboleti, i to za jednu trećinu – na četiri miliona do 2030. godine – neki stručnjaci sada kažu da novi dokazi o uticaju stresa na telo znače da ne bi bilo iznenađujuće ako postoji veza između stresa i raka.

Uticaj hormona stresa na rak

Profesorka Melani Flint sa Univerziteta u Brajtonu, koja proučava uticaj hormona stresa na rak, kaže:

"Postoji mnogo napretka u ovoj oblasti i mislim da ne možemo isključiti doprinos stresa razvoju raka. Moje mišljenje je da stres zaista doprinosi – kako nastanku raka, tako i njegovom širenju kada se već pojavi – ali je to faktor koji doprinosi, a ne nužno direktan uzrok."

Izgleda da neke studije koje su pratile velike populacije tokom vremena podržavaju ovu ideju.

Jedno istraživanje na 10.000 žena u Finskoj, koje je trajalo 15 godina, otkrilo je da su one koje su doživele duboku tugu imale veću verovatnoću da razviju rak dojke u roku od pet godina.

Izloženost stresu na radnom mestu povezana je sa većim rizikom od raka prostate kod muškaraca mlađih od 65 godina, a – iako u manjoj meri – i s rakom dojke kod žena - piše Avaz.ba.

Može potisnuti imuni sistem

Druge slične studije, međutim – uključujući analize dokaza najvišeg kvaliteta – ne pokazuju nikakvu povezanost. Deo problema, prema profesoru Trevoru Grejamu, direktoru Centra za evoluciju i rak na Institutu za istraživanje raka, jeste to što stres često ide ruku pod ruku s drugim ponašanjima koja takođe povećavaju rizik od raka.

"Stresan život često je povezan sa mnogim drugim faktorima rizika za rak, kao što su pušenje, prekomerna konzumacija alkohola, fizička neaktivnost i nezdrava ishrana, pa je teško razdvojiti šta je pravi uzrok", objašnjava on.

Poznato je da stres izaziva niz efekata na telo – posebno ako je hroničan.

"Stres izaziva oslobađanje hormona stresa kortizola. Stres i kortizol mogu da potisnu imuni sistem", navodi profesorka Flint.

Naučnici su takođe pokušali da u laboratoriji oponašaju efekat stresa na ćelije, što je pokazalo da stres može oštetiti DNK i izazvati promene u ćelijama koje, ako se repliciraju, mogu prerasti u rak.

Ali, pošto je stres teško verno predstaviti u laboratorijskim uslovima, to možda i nije pouzdan pokazatelj onoga što se zaista dešava u ljudskom telu, naglašava profesor Grejam, piše "Daily Mail".

Reporter info

Disclaimer II

Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.

Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.

Disclaimer I

Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.